Nakon još jednog saslušanja svjedoka iz inozemstva putem videopoziva, odvjetnici koji postupaju pred Državnim sudom strahuju kako će to postati praksa koja im onemogućava kvalitetno ispitivanje svjedoka i provjeru eventualnih utjecaja, dok Sud tvrdi kako se radi o prednosti moderne tehnologije i načinu ubrzanja suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
Sud BiH je prije više od dva mjeseca, u predmetu Ejupa Ganića i ostalih optuženih za ratne zločine u Sarajevu, dopustio svjedočenje iz inozemstva putem videoveze, iako su se obrane tome protivile.
Na ročištima ovakvog tipa svjedok se prikazuje na ekranu u sudnici, sniman jednom kamerom, a iskaz daje u prostoriji suda u drugoj državi – u ovom slučaju u Srbiji. Kada je riječ o zaštićenom svjedoku, slika i zvuk mogu biti zatamnjeni ili izmijenjeni.
Tužiteljstvo, obrane i članovi vijeća imaju pravo postavljati pitanja, ali odvjetnici tvrde da ovakav način svjedočenja nije pravilan jer mora postojati jasno obrazloženje zašto se provodi videovezom, kao i odluka suda koja to pojašnjava.
"Obrane nisu dobile objašnjenje o iznimnim razlozima propisanim zakonom na temelju kojih se ovakav način saslušanja dozvoljava, niti su bile obaviještene da je unaprijed dogovoreno uspostavljanje veze s Beogradom", navela je odvjetnica Jesenka Rešidović, braniteljica u ovom predmetu.
Prema njezinim riječima, snimanje jednom kamerom i nemogućnost uvida u prostoriju iz koje svjedok govori otvaraju prostor za nepravilnosti, zbog čega videoveza mora ostati iznimka, a ne pravilo.
Sud BiH u odgovoru na upit Detektora navodi da je odluka donesena nakon zajedničkog zahtjeva obrana optuženih.
"Sud preferira suđenja putem videokonferencije u slučajevima kada se svjedoci nalaze izvan Bosne i Hercegovine, a u posljednje vrijeme i kada su u BiH", stoji u odgovoru.
Detektor je ranije objavio da su i neka druga suđenja u Sudu BiH prešla u sličan oblik, kada optuženi nisu mogli biti prisutni u Sarajevu, pa se sjednice održavaju u drugom sudu, dok javnost prati putem videoveze.
Sud smatra da činjenica da je svjedok u inozemstvu predstavlja dovoljan razlog za ovakav način svjedočenja.
Prema Zakonu o kaznenom postupku BiH, svjedok se može saslušati pomoću tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka, uz mogućnost da mu stranke i branitelji postavljaju pitanja na daljinu. Pri odlučivanju se uzimaju u obzir dob te tjelesno i psihičko stanje svjedoka.
"Nije isto kada je svjedok pred vama i kada možete pratiti njegove reakcije, gestikulaciju i zbunjenost, što vam pomaže u vođenju ispitivanja. Takva neposrednost učinkovitija je i u interesu pravde", izjavio je odvjetnik Miodrag Stojanović.
Odvjetnica Rešidović smatra da podržavanje videoveze kao načina svjedočenja, bilo iz inozemstva ili BiH, potiče praksu koja nije u skladu sa zakonom i koja može stvoriti ozbiljne probleme.
"Tehnologija ne može osigurati pravičnu primjenu zakonskih odredbi i ustavnih prava koja su se razvijala stoljećima, kako bismo došli do pravednog suđenja", istaknula je Rešidović.
Bivša sutkinja Suda BiH Mira Smajlović smatra kako svjedočenje putem videoveze ima i prednosti i nedostatke, ali može biti korisno kada je svjedočenje ključno za predmet.
U takvim slučajevima, kaže, važno je iskaz ipak održati, iako se time gubi načelo neposrednosti, jer nije moguće u potpunosti uočiti psihičko stanje svjedoka tijekom svjedočenja.
"Ako svjedok ne može pristupiti sudu, bolje je omogućiti videovezu nego čitati zapisnik njegova iskaza", naglašava Smajlović.
Prema njezinim riječima, Sud ne donosi takve odluke automatski, već procjenjuje sve razloge zbog kojih svjedok ne može doći, a ako svjedok odbija dolazak u BiH i ne postoji način prisiliti ga, videoveza postaje opravdano rješenje.
Sud BiH navodi kako se mogućnost videoveze ne razmatra automatski, nego se odluka donosi od slučaja do slučaja.
"Zbog učinkovitosti i ekonomičnosti, ispitivanje se može provesti videokonferencijski kada su svjedoci u inozemstvu, starije dobi, bolesni ili im je dolazak otežan iz drugih razloga", navode iz Suda.
Odvjetnik Rusmir Karkin smatra da prisustvo svjedoka u sudnici mora biti prioritet jer jedino tako sud može procijeniti njegovo ponašanje i vjerodostojnost.
"Videoveza bi trebala biti korištena samo u krajnjoj nuždi, kao iznimka", poručuje Karkin.
Prema njegovu mišljenju, sud ne smije imati preferencije prema načinu saslušanja, već isključivo provoditi zakon.
"Jedini opravdani razlozi za videovezu su učinkovitost i ekonomičnost postupka. Sud ne bi trebao ništa preferirati, to nije njegova uloga", naglašava Karkin.
Stojanović, odvjetnik s dugim iskustvom u predmetima ratnih zločina, dodaje da se pri odlučivanju moraju uzeti u obzir opravdani i objektivni razlozi, trajanje postupka i interesi pravde.
"Kada se sve okolnosti sagledaju, sud treba odlučiti hoće li svjedoka saslušati videovezom. Sama činjenica što je u inozemstvu nije dovoljan razlog", ističe Stojanović.
Slično misli i odvjetnica Rešidović, koja napominje da se svjedoku na daljinu ne mogu pokazati originalni dokumenti ni potpisi, već samo digitalne slike na ekranu. Neki iskazi svjedoka već su na taj način predočeni tijekom ispitivanja u predmetu Ganić u srpnju.
