Žrtva ratnog silovanja danas se osjeća dodatno poniženom i izdanom od države koja već šest godina odbija ispuniti obvezu isprike i isplate odštete, unatoč prvoj takvoj odluci Komiteta protiv torture Ujedinjenih naroda (UN) u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Nakon nje, još su se četiri žrtve obratile istom komitetu.
Na ulaznim vratima svoje kuće nadomak Sarajeva dočekuje me svjedokinja A – srdačna i nasmijana žena blagih crta lica, ali oči joj odaju duboku traumu. Tiho me poziva u dnevni boravak, nudeći osvježenje, i spontano počinjemo razgovor o životu, djeci i unucima.
Njezina tada maloljetna kći svjedočila je majčinom odvođenju tijekom rata, upravo ispred kuće u kojoj danas žive.
"Došao je tu, pred ulaz kuće, s pištoljem u ruci. Dijete je stajalo na vratima. U papučama sam otišla. Odveo me je. Sad je tu raskrižje na autoputu u Krivoglavcima... I tu je učinio što je učinio... Moja kći je tada imala 11 godina. I vratila sam se. Ona me ovdje čekala sama", govori zaštićena svjedokinja A.
Kaže da joj je bilo teško odlučiti se prijaviti počinitelja i pokrenuti postupak, ali je to učinila uz podršku udruge žrtava. Počinitelja je poznavala iz viđenja i znala mu je ime i prezime.
Najgori trenutak u sudskom procesu, kaže, bio je susret s njim u sudnici.
"Prepoznala sam ga. Ta se faca nikada neće izbrisati iz glave. I kad ostari, ostat će iste crte lica... Kad sam tada ostala pri pameti, ostat ću uvijek", kazala je svjedokinja, koja je u trenutku zločina imala 32 godine.
Najviše žali zbog traume koju je doživjela njezina kći, koja je i svjedočila tijekom suđenja. Nakon postupka, Sud Bosne i Hercegovine osudio je Slavka Savića na osam godina zatvora.
Savić, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske, proglašen je krivim jer je u svibnju i lipnju 1993. godine, prijeteći oružjem, dva puta odveo zaštićenu svjedokinju s praga njezine kuće u Krivoglavcima kod Vogošće, prisiljavajući je na seksualne radnje, a potom ju je silovao u svom automobilu.
Presudom je naloženo da oštećenoj isplati 30.000 konvertibilnih maraka u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, no taj iznos nikada nije isplaćen.
Kako oštećena nije mogla naplatiti odštetu, obratila se Komitetu protiv torture Ujedinjenih naroda. Taj je komitet 2019. godine donio odluku kojom je Bosnu i Hercegovinu obvezao da se javno ispriča žrtvi seksualnog nasilja, isplati štetu u najkraćem roku i osigura sustavno rješavanje reparacija za žrtve na državnoj razini. Bila je to prva takva odluka donesena protiv BiH.
Šest godina nakon odluke, Bosna i Hercegovina nije ispunila niti jednu od obveza, jer je Vijeće ministara glasalo protiv njezina usvajanja.
"I dan-danas nema ništa od toga. Razočarana sam... stvarno ne mogu shvatiti – ponovno sam ponižena, taj novac je sada bezvrijedan. Bio je bezvrijedan i tada. Moju traumu nitko nikada ne može platiti. Što se tiče države – ogorčena sam", kazala je svjedokinja.
Ajna Mahmić Ćatić, pravna koordinatorica organizacije TRIAL International, koja je zastupala svjedokinju A, kaže da, unatoč naporima njihove organizacije i međunarodnih partnera, vlasti u BiH nisu podržale provedbu odluke UN-ova Komiteta.
"Naša organizacija predlagala je i djelomična rješenja, poput provedbe samo jedne od četiri preporuke Komiteta – isplatu novčane naknade – smatrajući je najjednostavnijom i politički najmanje spornom. No, ni taj prijedlog nije dobio potrebnu potporu", objašnjava Mahmić Ćatić.
Na sjednici održanoj 18. lipnja 2024. godine, Vijeće ministara BiH nije usvojilo plan mjera za provedbu odluke UN-ova Komiteta protiv torture. Kako navodi Mahmić Ćatić, protiv usvajanja glasali su ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ministar financija i riznice te zamjenik ministra komunikacija i prometa.
Prema njezinim riječima, takvo postupanje države dodatno je uništilo povjerenje žrtava u institucije Bosne i Hercegovine, koje su ponovno propustile pokazati da stoje uz one koji su preživjeli najteža kršenja međunarodnog prava.
Ministri Staša Košarac i Srđan Amidžić, koji su glasali protiv odluke, nisu odgovorili na pozive novinara.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić potvrdio je da su upravo oni bili protiv te odluke.
"Mi kao Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice možemo samo predložiti točku dnevnog reda, a na ministrima je da odluče hoće li glasati za ili protiv. Prije se ta točka znala skidati s dnevnog reda uz obrazloženje 'bit će drugo vrijeme', ali ovaj put nisam želio čekati – išla je na glasanje i pala", rekao je Hurtić.
Negirao je da je riječ o političkom pitanju, tvrdeći da svaki ministar odlučuje po vlastitoj savjesti.
"Ja mislim da žrtva ostaje žrtva, bez obzira tko je u pitanju, i da prema svakoj treba pokazati poštovanje. BiH se treba ispričati i isplatiti naknadu. Iznos je simboličan u odnosu na ono što su te žene prošle", dodao je ministar.
Goran Garić, šef Odsjeka za zaštitu individualnih ljudskih prava i građanskih sloboda, koji vodi predmet svjedokinje A, kazao je da je Ministarstvo u ožujku primilo novu predstavku Komiteta za još četiri žrtve te da je postupak u tijeku. Rok za očitovanje istječe u prosincu ove godine.
Govoreći o slučaju svjedokinje A, Garić je istaknuo da se odluka mora što prije provesti jer predstavlja međunarodnu obvezu BiH.
"Kao što nitko ne dovodi u pitanje plaćanje vanjskog duga, tako se mora ispuniti i ova obveza. Gospođa i danas trpi torturu – ovaj put ne od počinitelja, nego od države", rekao je Garić.
Dodao je kako su od Ministarstva financija i riznice dobili pozitivno mišljenje o isplati 30.000 KM iz proračunske rezerve, no ministar je na sjednici ipak glasao protiv usvajanja.
"Isplata odštete bi me zadovoljila – to je moje pravo. Ali to pravo je srozano i ponižavajuće. Prošle su godine, on je odslužio kaznu, a gdje sam ja u svemu tome? Nema me. Nema me ni na mapi. On je svoje odradio, živi mirno. A gdje sam ja?", pitala je svjedokinja A, dodajući kako se osjeća izdanom i poniženom te više ne vidi izlaz.
Iz Suda Bosne i Hercegovine potvrđeno je da je Slavko Savić 4. rujna 2023. godine pušten na uvjetni otpust, koji je trajao do 7. travnja 2024., čime je u potpunosti odslužio kaznu od osam godina zatvora.
