Nakon objave članka o slučaju krivolova i krađe opreme u Žitomisliću, koji je uključivao prijavu djelatnika ribolovnog društva ''Neretva 1993'', jedan od navodnih aktera slučaja, obratio se našoj redakciji sa svojim viđenjem događaja.
U mailu koji nam je poslao, čitatelj negira sve navode o krivolovu, tvrdeći kako je zapravo došlo do nesporazuma. Prema njegovim riječima on i supruga bili su pored vode.
''Pod svjetlima je opazila kameru koju sam ja drvetom srušio i to je prava istina. A momak koji je imao sa sobom i koji je kameru uzeo i rekao policiji da je sve njegovo. U protivnom veze nema ta veče o bilo kakvom krivolovu, vjerovatno bi objavili još nešto osim praškaste tvari i kamere, za koje je izjavio da je njegovo, mene niko nije pritvarao'', piše čitatelj.
Iako nam je čitatelj iznio svoju stranu priče, važno je napomenuti da su podaci u objavljenom policijskom priopćenju jasno ukazivali na to da su akcija krivolova i krađa nadzorne opreme bili evidentirani, kao i da je policija pronašla otuđenu kameru i praškastu tvar koja asocira na drogu.
Prema informacijama iz Priopćenja MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije, 22. kolovoza 2025. godine, djelatnik ribolovnog društva ''Neretva 1993'' prijavio je policiji da je primijetio NN osobe u krivolovu, koje su otuđile njihovu kameru. Policija je brzo reagirala i uočila vozilo Passat, u kojem su se nalazili T.A., T.S. i R.S., a tijekom ispitivanja R.S. je bio u posjedu otuđene kamere.
Pitanje koje se postavlja u ovom kontekstu je ima li ribolovno društvo pravo postavljati nadzorne kamere na javnim površinama i pod kojim uvjetima? Zakon o zaštiti prirode i ribolovu jasno određuje prava i obveze ribolovnih društava, a postavljanje kamera, kao i drugih nadzornih uređaja, treba biti regulirano s posebnim dozvolama i suglasnostima nadležnih tijela, što nije uvijek jasno u ovom slučaju.
U mnogim županijama i kantonima, poput onih u Federaciji BiH, ribolovna društva moraju imati određene dozvole za postavljanje kamera, osobito kada su te kamere postavljene u zaštićenim područjima. U nekim slučajevima, ribolovna društva mogu postavljati kamere u okviru svoje borbe protiv krivolova, ali samo uz odobrenje lokalnih vlasti i uz poštivanje zakonskih okvira koji se odnose na privatnost i nadzor na javnim površinama.
Slične inicijative primijenjuju se i u drugim zemljama, poput Hrvatske, gdje ribolovna društva postavljaju kamere u cilju prevencije krivolova, no uvijek uz odgovarajuće dozvole i u skladu s lokalnim propisima o zaštiti prirode i privatnosti. Ovisno o zakonodavstvu, moguće je da ovakva praksa bude regulirana i osigurana kroz suradnju s policijom ili zaštitarskim službama.
Ovaj slučaj također otvara pitanje učinkovitosti prevencije krivolova i krađe opreme na rijekama i jezerima u BiH, te kako lokalne zajednice i ribolovna društva mogu bolje surađivati s vlastima kako bi spriječila takve incidentne situacije.
