Ratni zločinac nije se javio na odsluženje kazne. Detektor je otkrio da je mjesec dana prije nego što mu je sud u Srbiji potvrdio presudu, bio na ratištu u Ukrajini.
"Bogom predodređen da se čitav život bori za pravdu".
Ovo su riječi koje je osuđenik za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini napisao na svom Facebook profilu.
Tekstu je pridružena i fotografija na kojoj pokazuje pušku, dok stoji u šumi sa šljemom na glavi, obučen u vojnu uniformu na kojoj je ispisano "Oružane snage Rusije".
To je jedna od deset objava koje je podijelio putem ove popularne društvene mreže od početka travnja do kraja svibnja 2025., na kojima je prikazivao svoja iskustva iz Ukrajine, gdje se pridružio ruskim snagama u invaziji na tu zemlju.
On je, međutim, u Srbiji osuđen na 13 godina zatvora, zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva na području Bratunca. Kako se u presudi navodi, kao pripadnik Vojske Republike Srpske, točnije Bratunačke lake pješadijske brigade, sudjelovao je u zarobljavanju 14 civila bošnjačke nacionalnosti, od kojih je osam stradalo. Presuda navodi i da je silovao Bošnjakinju u kući u Bratuncu.
Istraživanje Detektora otkrilo je da je Novak Stjepanović izbjegao služenje zatvorske kazne u Srbiji i pridružio se vojsci Rusije.
Ratovanje na stranim ratištima, kao i u BiH, kažnjivo je zakonom i u Srbiji s rasponom kazni od nekoliko mjeseci do nekoliko godina zatvora.
Mjesec dana nakon što je Stjepanović objavio posljednju fotografiju s ratišta u Ukrajini, Apelacijski sud u Beogradu 13. lipnja 2025. izrekao mu je pravosnažnu presudu zbog ratnih zločina u BiH s kaznom zatvora od 13 godina.
Presuda opisuje da je Stjepanović 20. svibnja 1992. godine u selu Borkovac šakama i nogama tukao zarobljene civile, uzimao im novac i dragocjenosti, nakon čega je grupa civila odvedena do obližnjeg potoka, gdje su ubijeni. Osim toga, navedeni su i detalji seksualnog nasilja koje je Stjepanović počinio nad 19-godišnjakinjom, koja je bila zarobljena u Rudniku cinka i olova "Sase" s obitelji.
"Sa svojom sestrom i još jednom djevojkom izvedena je iz prostorija rudnika od strane nepoznatih vojnika srpske nacionalnosti i odvedena u nepoznatu kuću u Bratuncu, gdje je sutradan ili nekog narednog dana odvedena u drugu kuću u Bratuncu, gdje ju je Novak Stjepanović u sobi na katu silovao", stoji u presudi.
Prije potvrde Apelacijskog, Stjepanoviću je osuđujuću presudu donio Viši sud u Beogradu 24. prosinca 2024. godine. Iz organizacije Fond za humanitarno pravo iz Beograda, koja je pratila ročišta u tom slučaju, za Detektor je potvrđeno da je Stjepanović prisustvovao izricanju presude u prosincu.
Iz Višeg suda u Beogradu za Detektor je u pisanom odgovoru potvrđeno da Stjepanović nije stupio na izdržavanje svoje kazne zatvora, potvrđene u lipnju.
Također se dodaje da mu nije izrečena mjera zabrane napuštanja Srbije.
Ista informacija potvrđena je i iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija Ministarstva za pravdu Srbije.
Edina Karić iz BiH, koja je svjedočila zločinu silovanja zbog kojeg je Stjepanović osuđen, kaže kako je razočarana u pravosudni sustav u kojem osuđeni za ratne zločine ne idu na služenje kazne.
"Ne mogu reći ni jedan posto da im vjerujem više", dodala je Karić.
Ona je Stjepanovića identificirala na fotografijama iz vremena dok je još boravio u Srbiji, te prazdoblja u kojem se javljao s ratišta u Ukrajini, koje je Detektor pronašao tijekom istraživanja.
Fotografije Stjepanovića sa suđenja nisu javno dostupne i Viši sud u Beogradu nije dostavio Detektoru sliku sa suđenja.
Stjepanovića su za Detektor, osim Edine Karić, identificirala i dva nezavisna izvora bliska slučaju.
Iako se ne može sa sigurnošću reći kada je Stjepanović otputovao na ratište u Ukrajinu, Detektor je analizom fotografija s njegovog profila utvrdio da je prva njegova objava iz te zemlje datirana 8. travnja 2025.
Kako se vidi, Stjepanović se slikao ispred kipa utemeljitelja Sovjetskog saveza Vladimira Lenjina, u blizini hotela Donbass Palace u Donjecku, u okupiranom dijelu Ukrajine.
Stjepanovićevi prijatelji, u komentarima ispod ove fotografije, izrazili su mu podršku, a jedan od njih je poručio: "Krke, čuvaj Donjeck kao što si čuvao Srebrenicu".
Upravo pod tim nadimkom Stjepanović je prepoznat i u optužnici koju je u studenom 2009. godine potvrdio Sud Bosne i Hercegovine, nakon što je dvije godine za njim bila raspisana potjernica. Ova optužnica teretila ga je za zarobljavanje, zlostavljanje i ubojstva civila u Bratuncu.
Nakon podizanja optužnice, Stjepanović nije bio dostupan pravosudnim institucijama BiH, a devet godina kasnije potvrđena je nova optužnica protiv njega zbog seksualnog nasilja. Optužnica mu je, posredstvom međunarodne pravne pomoći, uručena u Ljuboviji, na teritoriji Srbije, gdje je u to vrijeme stanovao. U međuvremenu, dvije optužnice su spojene u jednu i predmet je ustupljen pravosudnim organima Srbije, te je suđenje Stjepanoviću počelo krajem siječnja 2021. godine u Višem sudu u Beogradu.
U pisanom odgovoru iz Suda BiH za Detektor su pojasnili da su obaviješteni o ishodu suđenja, te da su zaprimili presude iz Beograda koje su dostavili oštećenima.
"O daljem statusu navedenog predmeta Sud nije obaviješten", navedeno je u pisanom odgovoru.
Isti odgovor stigao je i iz Tužiteljstva BiH, u kojem je za Detektor potvrđeno da je protiv Stjepanovića tijekom 2024. otvoren i treći predmet, koji se odnosi na ubojstvo šest civila na području Bratunca. I ovaj predmet ustupljen je pravosudnim institucijama Srbije, ali je, kako se navodi, vraćen s obrazloženjem da nedostaje određena dokumentacija.
U Tužiteljstvu BiH su potvrdili Detektoru da su sredinom listopada 2025. godine ponovo proslijedili predmet pravosuđu Srbije uz napomenu da se dokumentacija za koju su tvrdili da nedostaje već nalazila u popisu predmeta kojeg su ranije poslali.
Goran Petronijević, jedan od branitelja Stjepanovića u ovom slučaju nije odgovorio na brojne upite i pozive Detektora o trenutačnoj lokaciji njegovog branjenika, zdravstvenom stanju i činjenici da nije na služenju zatvorske kazne.
Anonimni izvor, koji je u Rusiji proveo neko vrijeme sa Stjepanovićem, za Detektor je potvrdio da je on u travnju stigao u Khanty-Mansijsk, u zapadnom Sibiru.
Ovu informaciju Detektor je potvrdio preko fotografije koju je u lipnju 2025. na Facebooku objavio Četnik dobrovoljac, profil iza kojeg se krije Željko Tomić.
Tomića je Detektor u ranijem istraživanju razotkrio kao jednog od regrutera državljana zemalja Zapadnog Balkana za odlazak na ratište u Ukrajinu.
On je 9. lipnja objavio snimak na kojem se oprašta od Aleksandra Kandića, kodnog imena “Ural”, koji je prema izvještajima na Telegram grupama i medijima u Srbiji poginuo na ratištu u Ukrajini u lipnju. Detektor nije mogao nezavisno potvrditi ovu informaciju.
Snimak, uz brojne fotografije Kandića, sadrži i jednu na kojoj se on nalazi u crkvi, zajedno sa još četiri muškarca. Jedan od njih je Novak Stjepanović koji stoji desno od Kandića.
Detektor je utvrdio da je fotografija iz crkve prvi put objavljena u travnju 2025. i to na Telegram kanalu "Srpski vitezovi", koji izvještava o aktivnostima srpskih dobrovoljaca s ratišta u Ukrajini. Na fotografiji koja je tada objavljena, za razliku od one koju je u lipnju objavio Tomić na svojim društvenim mrežama, sva lica su zatamnjena.
Detektor je utvrdio da je riječ o Crkvi ikone Bogorodice "Neočekivana radost", koja se nalazi u zapadnom Sibiru, odnosno u gradu Pyt-Yakh, u regiji Khanty-Mansijsk.
Stjepanović je, kako je izvor naveo, tamo potpisao ugovor s ruskim Ministarstvom obrane, sredinom travnja, što Detektor nije mogao nezavisno potvrditi.
"On je tamo bio u kampu, gdje je čekao da potpiše ugovor, da preda za dokumenta. Tako da smo bili tu par dana po gradu i onda su oni potpisali ugovor sredinom travnja. I onda su otišli na poligon za treniranje", dodao je ovaj izvor za Detektor.
Na pitanje Detektora o ugovoru, odgovoreno je da se potpisuje na godinu dana, što Detektor također nije mogao nezavisno potvrditi.
Stjepanović je 18. travnja objavio fotografiju sebe obučenog u vojnu uniformu, u objektu koji podsjeća na vojni bunker, okružen drugim vojnicima.
Na jednoj od fotografija iz svibnja je vidljiva i njegova vojnička identifikacijska pločica, na kojoj su ispisani broj i “ВС Россия”, što u prijevodu znači "Oružane snage Rusije".
Stjepanović je tog mjeseca prijatelje na Facebooku obavijestio da je ranjen u desnu ruku, ali da je "sve dobro". U jednom od komentara na radoznale upite i sam je odgovorio: "Malo se igram rata po Rusiji".
Informaciju da je Stjepanović na frontu Detektor je pronašao i na Facebook profilu Udruženja veterana "Garda Panteri" iz Bijeljine. U objavi 10. svibnja je i fotografija za koju su naveli da je iz borbi oko Pokrovska, grada u Donjecku.
Kako se vidi, na njoj je Stjepanović u uniformi, s amblemom ruskih oružanih snaga, okružen drugim vojnicima.
Iz udruženja "Garda Panteri" su za Detektor rekli da su fotografiju pronašli na nekoj drugoj Facebook stranici, ne precizirajući kojoj.
U video obraćanju 21. svibnja, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelensky naveo je da je najteža situacija upravo u Pokrovsku.
U izvještaju Reutersa navodi se da su iz tog grada, koji je nekada bio dom za 60 tisuća ljudi, a čija je populacija spala na 1.915, krajem svibnja evakuirani stariji i bolesni stanovnici.
U nekim od objava Stjepanović je otkrio i detalje sa dijela fronta na kojem se nalazio, pa tako 20. travnja objavljuje fotografiju s opisom "Vaskršnja večera", na kojoj se nalaze dvije nepoznate osobe u uniformama.
Detektor nije mogao nezavisno potvrditi kojoj jedinici se Stjepanović priključio po dolasku na ratište.
Stjepanović i Željko Tomić samo su dio osoba sa područja Zapadnog Balkana koje su se dobrovoljno priključile vojnim ili paravojnim jedinicama u ruskoj invaziji na Ukrajinu.
Ove osobe, čiji točan broj nije poznat, većinom dolaze s područja BiH i Srbije, iako je ratovanje na stranim ratištima u ovim zemljama krivično djelo. U nedavnom istraživanju Detektor je otkrio kako izgleda proces regrutacije dobrovoljaca putem društvenih mreža, te tko su osobe koje organiziraju ove aktivnosti u Rusiji i Ukrajini.
Neki od dobrovoljaca se sumnjiče i za ratne zločine u Ukrajini. Kako je potvrđeno za Detektor iz ukrajinskog Državnog tužiteljstva, ta institucija je 2024. od BiH tražila informacije o 12 neimenovanih državljana BiH koji se sumnjiče za ratne zločine u ovoj državi. Informacije o njihovom statusu, kako su naveli, nisu dobili.
Fotografija Stjepanovića na kojoj prikazuje svoju ranu uz poruku da oporavak teče po "Božjoj volji i planu", koju je objavio 24. svibnja, posljednja je njegova objava s ratišta.
Detektor nije mogao potvrditi gdje se trenutačno nalazi Stjepanović. Na pozive i poruke na broj telefona koji je Detektor pronašao, a koji koristi Stjepanovićeve fotografije na aplikacijama za komuniciranje, nitko nije odgovarao. Umjesto toga, novinar Detektora je blokiran na servisima za razmjenu poruka.
Na upite Detektora nisu odgovorili ni članovi njegove obitelji.
Edina Karić, koja je bila jedan od svjedoka u slučaju protiv Stjepanovića, za Detektor je kazala da nije ni znala da je on pravosnažno osuđen, niti da se ne nalazi u zatvoru.
"Davala sam izjavu i svjedočila sam protiv njega odavde videolinkom iz Tuzle. Znači, ja sam izgubila svaku nadu, to je katastrofa, uopće ne vjerujem u pravosudni sustav”, dodala je u telefonskom razgovoru Karić.
Ona je bila u grupi od tri žene koje su Stjepanović i drugi vojnici odveli u jednu od kuća u Bratuncu, gdje su neke od njih silovali.
“Krke nije silovao mene, ali je silovao ovu jednu djevojku koja je bila sa mnom, i to znam i to sam vidjela", ispričala je Karić.
Prisjetila se i da je Stjepanovića nakon toga, za vrijeme rata, vidjela još jednom u Bratuncu, u prostorijama gdje ih je odvela vojna policija, te kako je tom prilikom ispričao "da mu je dosta ubijanja i da bi volio da ode na neki otok, da se odmori”.
“To je meni u glavi, ako ne deset puta danas, jeste više puta, naleti ti kroz misli kad radiš ili nešto čuješ. I ne mogu zaboraviti. Ali mi smo zaboravljeni od tih državnih institucija, suda, tužilaštva, svega u BiH”, dodala je Karić.
“Ja ipak mislim da on ima neku zaštitu u Srbiji i da je imao cijelo vrijeme. Zato je i otišao tako jednostavno, kao da je heroj, a ne ratni zločinac”, zaključila je Karić.
Novak Stjepanović na svom Facebook profilu u nekoliko navrata objavio je i fotografije iz osobne arhive. Na jednoj od njih on stoji usred jedinice od nekoliko desetina vojnika s crvenim beretkama. Fotografiju prati i Stjepanovićeva poruka: “Momci kojima sam bio komandir. Sve junak do junaka”.
Stjepanović je objavio i nekoliko fotografija sa sastanaka ekstremne Srpske radikalne stranke kojima je prisustvovao i ratni zločinac Vojislav Šešelj.
Na jednoj od fotografija iz osobne arhive Stjepanović je uslikan s još jednim vojnikom na vozilu s registarskim oznakama Republike Srpske Krajine, paradržavne tvorevine srpskog naroda na teritoriji Republike Hrvatske. Detektor je utvrdio da je riječ o Milenku Prodanoviću zvanom Mungos, kojeg su žrtve zločina u Bratuncu optuživale za različite zločine nad civilnim stanovništvom. Na suđenju Naseru Oriću, bivšem zapovjedniku Armije BiH, oslobođenom optužbi za zločine na području Srebrenice, svjedok Suad Smajlović prepoznao je Prodanovića kao prijeratnog konduktera u lokalnoj kompaniji "Vihor", koji je sredinom 1990. godine otišao u Hrvatsku kao dobrovoljac, zajedno sa nekoliko sugrađana.
Svjedok je ispričao kako je Prodanović bio vođa specijalne jedinice “Mungos”. On je u različitim medijskim izvještajima, u kojima su svjedočile i žrtve, prepoznat kao počinitelj ratnih zločina na području Bratunca, iako nikada za njih nije procesuiran.
Prodanović je nakon rata u jednom mandatu obnašao i funkciju odbornika u Skupštini općine Bratunac, nakon čega je, prema sudskim izvještajima, otišao u Rusiju.
Jovana Kolarić, istraživačica Fonda za humanitarno pravo koja je pratila suđenje Stjepanoviću u Višem sudu u Beogradu, pojasnila je kako osuđenici u Srbiji obično ne idu na izvršenje kazne odmah nakon izricanja presude.
“Problem se sastoji u tome što se svi oni brane sa slobode, veoma rijetko se mjere pritvora određuju. One su uglavnom rezervirane za lica koja nisu državljani Srbije”, napomenula je Kolarić i ocijenila primjer Stjepanovića kao problematičan.
Kolarić je dodala da je do sada u Srbiji samo u jednom slučaju zabilježeno nepojavljivanje osuđenog za ratne zločine na izdržavanje kazne zatvora, te da još uvijek nije otkriveno gdje se ta osoba nalazi.
Nakon što je od Detektora saznala za Stjepanovićeve aktivnosti, Kolarić je navela da se pravosuđa u Srbiji i BiH ne bave adekvatno slučajevima kao što je taj gdje je, osim pravosnažne presude, otkriven i element odlaska na strano ratište, što je kažnjivo zakonom.
“Jedino što je na raspolaganju jeste raspisivanje potjernice, ali sumnjam da će do toga doći prije nego što se u javnosti pojavi vaš tekst”, dodala je Kolarić.
