Gotovo deset godina ozbiljnog angažmana hrvatskog pravosuđa bilo je potrebno u slučaju misteriozne smrti koja je šokirala ne samo Imotsku krajinu: otrovana svekrva, obiteljske razmirice, razvod i ponovna udaja – priča koja se odvijala pred splitskim i zagrebačkim sudovima ima sve elemente teškog trilera.
Predvečer 21. rujna 2010. godine Tanja Milas pronašla je u obiteljskoj kući u Zmijavcima kod Imotskog mrtvu svoju svekrvu, 67-godišnju Anu Milas. Šest mjeseci kasnije, suprug od kojeg se razvodila iznio je sumnju da je ona otrovala njegovu majku pa su posmrtni ostaci žene ekshumirani. U uzorcima tkiva otkriveni su tragovi zabranjenog pesticida karbofurana, smrtonosnog za ljude, pa je nakon istrage splitsko Županijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv Tanje Milas. Teretilo ju je za teško ubojstvo iz niskih pobuda, a prijetila joj je kazna do 40 godina zatvora, piše 023.hr.
Na splitskom Županijskom sudu posljednjih godina vode se brojni postupci za teške zločine. U značajnom dijelu slučajeva suđenja se ponavljaju, prvostupanjske presude često padaju na višim sudovima, a optuženici i uključeni prolaze postupke i po nekoliko puta. Za pravomoćno okončanje čeka se i više od desetljeća.
Ova priča dio je serije tekstova koji podsjećaju na predmete koji su snažno zaokupljali pažnju javnosti, pokušavajući doznati zašto postupci toliko traju i što se događa kada optuženici budu pravomoćno oslobođeni.
Tužiteljstvo je teretilo Tanju Milas da se trovanjem nepokretne svekrve željela osloboditi brige o starijoj ženi. Sve je krenulo nekoliko mjeseci nakon Anine smrti. Te večeri, tvrdilo je tužiteljstvo, Tanja Milas nije odmah obavijestila supruga ni hitne službe, već prijateljicu. Tek ujutro je Ivan Milas doznao za smrt majke, a kao mrtvozornik nije ništa posumnjao nego je proglasio prirodnu smrt.
Međutim, u mjesecima koji su slijedili u njemu su se počele javljati sumnje. Kako je rekao istražiteljima, pronašao je mrtve mačiće i teglu s otrovom ispred šupe gdje se inače nalazio karbofuran. Dodatno je sumnji pridonijela i odluka Tanje Milas da napusti kuću u kojoj je, prema vlastitim tvrdnjama, trpjela psihičko i fizičko nasilje. Nakon razvoda preselila se u Zadar i ponovno udala.
Tijekom suđenja ključnu ulogu odigralo je vještačenje – kemijsko-biološka analiza posmrtnih ostataka Ane Milas. Stručnjaci nisu mogli utvrditi kolika je količina karbofurana pronađena niti je li ona mogla biti smrtonosna. Također nije bilo moguće dokazati je li otrov unesen odjednom ili kroz dulje razdoblje.
Tužiteljstvo je tvrdilo da je Tanja Milas dala svekrvi pesticid u jogurtu, no to se nije moglo dokazati. Osim što nije utvrđeno je li žrtva uopće primila smrtonosnu količinu, nije bilo ni dokaza tko je otrov dao. Sud je zaključio da nema zatvorenog kruga indicija i donio oslobađajuću presudu.
Vrhovni sud nije bio zadovoljan obrazloženjem i naložio je ponavljanje postupka s naglaskom na činjenicu da je Tanja Milas bila sama sa svekrvom cijeli dan prije njezine smrti i da je znala za karbofuran u šupi.
No, ni ponovljeno suđenje nije donijelo drugačiji ishod. Ponovno je oslobođena optužbi, jer je sud prihvatio njezinu obranu da nije odmah obavijestila supruga zbog narušenih obiteljskih odnosa. Uz to, nije dokazano da je Ana Milas umrla upravo od karbofurana, s obzirom na teško zdravstveno stanje i mogućnost prirodne smrti. Također, nije utvrđeno tko je otrov mogao dati, ako ga je uopće netko dao. Postojala je i mogućnost da je pesticid unesen kroz voće iz BiH, gdje karbofuran nije bio zabranjen.
Splitski sud zaključio je da nema dokaza protiv optužene, a Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu. Točne okolnosti smrti Ane Milas tako i dalje ostaju misterij.
