Hercegovac osuđen za brutalno ubojstvo Meksikanke u Splitu uskoro izlazi na slobodu

Tijelo 31-godišnje Meksikanke Selene Margarit Graciano Macedo pronađeno je 22. kolovoza 2012. godine na marjanskom predjelu Pod Kosom u Splitu, zakopano u stjenovitom procjepu i skriveno pod granjem.

Zločin koji je šokirao regiju i danas izaziva pozornost javnosti, a pravi motiv napada nikada nije otkriven jer se osuđeni Edi Mišić tijekom postupka branio šutnjom.

Nestala na Marjanu

Selena je u Split stigla tri dana ranije zajedno s bratom Emanuelom. Kobnog dana zajedno su krenuli u šetnju Marjanom, no brat se zbog umora vratio, dok je Selena nastavila sama i nestala.

U blizini mjesta zločina potražni pas Gorske službe spašavanja Deks pronašao je skriveni ruksak s ključnim dokazima, među kojima su bili kuhinjski nož, ljepljive trake, okrvavljeni ručnik, radne rukavice, Selenini fotoaparati i autobusne karte.

Najvažniji trag bio je dres AC Milana s brojem pet i tragovima žrtvine krvi.

Iako je na predmetima izoliran DNK ubojice, policija u početku nije imala podudaranje u bazi podataka.

Dojava iz susjedstva

Početkom rujna policija je objavila fotografiju dresa s djelomičnim natpisom "REK_I".

Prva sumnja pala je na jednog Novosađanina koji je boravio u Splitu, ali je DNK analizom ubrzo isključen iz istrage.

Preokret se dogodio u listopadu nakon dojave djevojke iz susjedstva, koja je policiji rekla kako u Ulici Kroz Smrdečac živi muškarac koji često trči Marjanom upravo u Milanovu dresu.

Uhićen je tada 28-godišnji Edi Mišić, podrijetlom iz Ljutog Doca kod Širokog Brijega, čija se obitelj tijekom rata doselila u Split.

Pretragom njegova stana pronađen je set noževa iz kojeg je nedostajao upravo nož koji se povezivao s mjestom zločina.

Jezivi detalji zločina

Rekonstrukcija je pokazala kako je Mišić u blizini vrha Telegrin napao Selenu, svladao je i odvukao pedesetak metara dalje, gdje ju je usmrtio.

Seksualno zlostavljanje nije dokazano jer vještačenjem nije pronađen trag sperme.

Kasnije je utvrđeno kako se natpis "REKSI" na dresu odnosio na psa njegova djeda.

Psihijatri iz bolnice Vrapče opisali su Mišića kao emocionalno hladnu osobu bez osjećaja krivnje, koja je odbijala govoriti o zločinu.

Iako je radio kao zaštitar i vrijedio za sportaša opsjednutog treningom i zdravom prehranom, njegovi poznanici tvrdili su kako su bili šokirani kada su doznali za ubojstvo.

Bivši školski kolege opisivali su ga kao fizički dominantnog i agresivnog mladića sklonog tučnjavama.

Njegov otac Branko tijekom suđenja izjavio je: "Ne mogu vjerovati da je to moj sin uradio, a ako jest, onda to pripisujem pomračenom umu."

Osuđen na 15 godina zatvora

Patologinja dr. Marija Definis Gojanović tijekom postupka govorila je o težini ozljeda, no vještačenje je dijelom išlo u korist obrane jer nije dokazano "posebno okrutno ubojstvo".

Zbog toga je djelo prekvalificirano u "obično" ubojstvo, za koje je maksimalna kazna iznosila 15 godina zatvora.

Sudac Vladimir Živaljić izrekao je upravo tu kaznu, unatoč zahtjevu tužiteljstva da Mišić bude osuđen na 40 godina zatvora.

Vrhovni sud kasnije je potvrdio presudu.

Edi Mišić bi, prema dostupnim informacijama, na slobodu trebao izaći 2027. godine, prenosi Avaz.