Na suđenju za zločine u Konjicu svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je s drugim muškarcima srpske nacionalnosti bio zatvoren u logorima "Čelebići" i "Musala" nakon napada na Bradinu 25. svibnja 1992. godine.
Pero Mrkajić posvjedočio je kako je Bradina napadnuta sa svih strana 25. svibnja te kako je bilo i granatiranja.
"Nismo se mogli braniti kada nismo bili naoružani", rekao je svjedok, dodajući kako je sutradan uslijedio poziv na predaju te su se okupili kod jedne gostionice.
Prema njegovim riječima, ondje su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Teritorijalne obrane (TO). Dok su ulazili u kamion, bili su zlostavljani.
"Vojnici su bili s jedne i druge strane. Udarali su nas, tukli, maltretirali", kazao je Mrkajić.
Naveo je kako su odvezeni u Čelebiće, gdje su na isti način premlaćivani prilikom izlaska iz vozila. Ispričao je kako su zatvoreni u podzemni prostor dug desetak metara.
"Bili smo zbijeni, neki nisu mogli stajati od udaraca i premlaćivanja", rekao je svjedok, navodeći kako su ondje proveli desetak dana.
Kazao je kako prvih dana uopće nisu dobivali hranu, a i kasnije je bila oskudna, uključujući razdoblje kada su prebačeni u takozvani hangar šesticu, u kojem je bilo oko 300 ljudi. Naveo je kako su potom prebačeni u dvoranu kod škole na Musali, gdje su uvjeti bili nešto bolji.
"Bilo je čišće, mogli smo se okupati. Hrana je bila bolja jer su dopuštali da rodbina donosi", izjavio je Mrkajić, dodajući kako je i na Musali bilo maltretiranja.
Ispričao je kako je ondje pretučen zajedno s još jednim zatvorenikom kada su izvedeni na čišćenje. Rekao je kako mu je slomljeno rebro te kako i danas ima zdravstvene posljedice od udaraca koje je zadobio tijekom zatočeništva. U rujnu je razmijenjen.
Za zločine na području Konjica optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović i Željko Šimunović. Tereti ih se kako su u razdoblju od svibnja 1992. do svibnja 1993. godine, u okviru širokog i sustavnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubojstvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.
Odgovarajući na pitanja obrane, svjedok Mrkajić rekao je kako su u selu neki imali lovačke puške i "stare tandžare", ali kako se s tim nisu mogli obraniti.
Braniteljica Nina Karačić predočila je kako u ranijim iskazima nije spominjao da je vidio Teritorijalnu obranu kada su se predali. Mrkajić je kazao kako u to nije siguran. Tužitelj Ljubo Badnjar naveo je kako je svjedok u jednoj izjavi spomenuo TO kada je govorio o neprijateljskim snagama.
Na pitanja branitelja Senada Pizovića, Mrkajić je rekao kako mu nije poznato da je dijeljeno oružje, kako on nije bio pozvan zadužiti pušku i streljivo te kako ne zna da je postojala radio stanica.
Svjedok Kasim Sinanović kazao je kako je bio u topničkom odjeljenju u Podorašcu te kako su jednom prilikom bili odvedeni na položaje na Preslici, odakle su djelovali prema Bradini. Naveo je kako su im zapovjednici Zvonko i Almir davali koordinate.
Dodao je kako je kasnije, kao pričuvni policajac, bio na punktu u Bradini. Poznato mu je kako je Šefik Nikšić bio u policiji, ali ga nije vidio na punktu.
Obrani je potvrdio kako mu je poznato da su Srbi bili naoružani, da su blokirali put te kako se očekivalo da im pomoć stigne preko Hadžića.
Nastavak suđenja bit će naknadno određen.
