Još čeka pravdu: Svirepi zločin Armije RBiH u Buhinim kućama

U Buhinim Kućama kod Viteza, 9. siječnja 1994. godine pripadnici Armije RBiH, odnosno, 7. muslimanske brigade, odreda El-mudžahid i specijalaca MUP-a RBiH, likvidirali su 27 osoba hrvatske nacionalnosti.

U ranu zoru tog 9. siječnja 1994. pripadnici Armije RBiH masakrirali su i 9 zarobljenih vojnika HVO-a. U napadu na Buhine kuće ranjeno je 35 Hrvata, od kojih je bilo 8 civila. Nestalo je 17 civila, a 13 žena iz tog sela odvedene su i zarobljene u logoru u susjednom Sivrinom selu. Na gradsko područje Viteza tog dana je od pola 6 ujutro do podneva ispaljeno više od 100 granata.

Vojnici HVO-a u Buhinim kućama masakrirani su, a tijela njih devetorice, vezana žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima.

O masakru u Buhinim kućama najtužnije govori tragedija obitelji Vidović. Ankica Vidović u Buhinim kućama izgubila je sina i supruga, a kćer Marijanu su ranili. Pored njenog supruga, tzv. Armija BiH, ubila i njegovog brata Mirka i Mirkovog sina Dražena.

Ankica Grbavac ubijena je rafalnom paljbom iz automatske puške, njenog sina Danijela koji nije dočekao drugi rođendan ubili su u naručju svjedoka. Dragicu Petrović ostavili su u selu i nakon dva dana ubili. Tijelo ubijenog Marka Buhića prerezano je motornom pilom – civilna zaštita je prvo pronašla gornji dio trupa, a tek nakon dvadeset dana noge i donji dio trbuha. Stjepan Ramljak zaklan je nožem, a Nikola Janković ubijen sjekirom.

"Iza te kuće moja supruga je pokošena rafalom, a ja sam pogođen u lijevu nadlakticu, na kojoj mi je dijete bilo naslonjeno. Ubili su mi dijete u naručju. Bezglavo sam trčao po dvorištu, pobješnjeli muslimanski vojnici trčali su u smjeru dječjeg plača. "Poklati! Spaliti sve! Allahu ekber!" - čuo sam povike bijesnih vojnika. Čuo sam i bolno "deranje" jednog čovjeka kojeg su muslimanski vojnici uhvatili. U dvorištu jedne kuće vidio sam ubijenu A.V. (ležala je na lijevom boku). Vidio sam još tri ubijene žene. Lica su im bila okrenuta prema zemlji tako da ne znam o kojim osobama se radi. Svog sina Danijela, rođenog 1992. godine nosio sam do ambulante u Vitez, a dalje je transportiran u Novu Bilu. Isti dan, od teško zadobivenih rana je umro. Ostao sam bez supruge i svog jedinog djeteta…", dio je iskaza jednog od preživjelih iz Buhinih kuća kod Viteza.

Iz Državnog tužiteljstva su za Detektor još 2021. godine rekli kako u Posebnom odjelu za ratne zločine postoji predmet za događaj koji se dogodio u Buhinim Kućama. Optužnica do danas nije podignuta.