U župi Marije Majke Crkve u Garevcu kod Modriče u nedjelju, 31. svibnja, slavljena je sveta misa zadušnica za sve pobijene ljude posavskog kraja.
Misno slavlje kod Burića štale, u kojoj je u svibnju 1945. bilo zatočeno 628 Hrvata katolika, od koji su njih oko 540 bez ikakva suda od 23. do 28. svibnja na najokrutniji način ubili partizani, predslavio je vrhbosanski kanonik i rektor sarajevske katedrale preč. Marko Zubak.
Uz sudjelovanje vjerničkoga mnoštva, koncelebrirali su garevački župnik vlč. Ivo Tomić, župnik iz susjednoga Čardaka vlč. Ivo Paradžik te umirovljeni svećenik vlč. Pavo Brajinović.
Slaveći zadušnicu za sve pobijene u Garevcu kanonik Zubak je istaknuo da se "danas ne završavaju, nego nastavljaju Dani sjećanja na sve naše nedužno stradale i bez ikakva suda pobijene očeve, braću, rodbinu i prijatelje. Sjećamo se njih, ali i svih nedužno stradalih ljudi bilo gdje. Jer svaki je čovjek slika i prilika Božja."
Podsjetio je da je među mnogima koji su radili na spašavanju Židova tijekom Drugog svjetskog rata bio i vrhbosanski nadbiskup Smiljan Franjo Čekada, koji je upravljao Skopsko-prizrenskom biskupijom od 1940. do 1967., a kojeg je Yad Vashem proglasio "pravednikom među narodima", te izrazio žaljenje što i ovdje tada "nismo imali nekog Čekadu" koji bi se zauzeo i spasio nedužne ljude od pomahnitalih zločinaca.
Izrazio je zahvalnost Bogu i svima koji doprinose da se na ovom mjestu stradanja može dostojanstveno okupljati i moliti za njihove duše i duše svih pravednika.
Istoga dana, u 15:00 sati pred jamom u Šumi, gdje su danima umirali bez ikakva suda pobijeni, ispuštajući bolne krikove, jer su po dvojica dovođeni vezani žicom i bacani u jamu, župnik Tomić i kanonik Zubak s okupljenim su vjernicima izmolili opijelo i slušali ispovijesti svjedoka minulih vremena.
Čuli su da su živa još dvojica svjedoka koja se vođena u smrt po mraku uspjela pobjeći. Prisjetili su se da su ljudi čuli krikove umirućih, ali nisu im smjeli pristupiti zbog naoružanih stražara okolo te da je prvi dan egzekucija nastalo nevrijeme pa su partizani morali prekinuti ubijanje.
Svećenici su na kraju potaknuli vjernike da mlađim generacijama prenose istinu o stradalima te da često ovamo dolaze.