Femicid nad mještankama austrijskog gradića počinili su partizani

Urednik emisije KROS na hrvatskom i njemačkom jeziku radio postaje Querfunk - Freies Radio Karlsruhe Vlado Bulić objavio je tekst o ubojstvu 15 mještanki Bleiburga koje su počinile partizanske snage iz mržnje. Prenosima ga u cjelosti.

"Početkom svibnja obilježavaju se obljetnice završetka 2. svjetskog rata i stradanja nedužnih civila, žena i djece. Potpisivanjem kapitulacije Njemačke završeno je najveće stradanje u ljudskoj povijesti. Međutim, dok je završetak rata 9. svibnja 1945. godine za jedne značio prestanak stradanja i slobodu, za druge je bio početak mučenja i nemilosrdnog ubijanja. Titovi partizani koji su osvajali prostore nakon povlačenja njemačkih vojnih jedinica i njihovih suradnika počeli su se osvećivati svima onima koji drugačije misle. U velikom broju slučajeva progonili su, otimali imovinu i ubijali građanski sloj bez suđenja i dokazane krivnje od Srbije, preko Bosne i Hercegovine, Hrvatske do Slovenije i Austrije. Takozvani osloboditelji nakon službenog završetka rata nisu prestajali ubijati i mučiti nedužne ljude u mjestima koja su "oslobodili".

Odveli ih iz kuća i ubili

Poslijeratna tragedija hrvatskog i drugih naroda počela je okupiranjem Koruške od strane Titovih partizana i ulaskom u Bleiburg 10.05.1945. godine.

Po današnjim kriterijima Titovi partizani su 12. svibnja 1945. godine ciljanim skupljanjem i pritvaranjem žena počinili prvi femicid u povijesti čovječanstva. Toga dana su partizani u Bleiburgu odveli 15 žena s kućnog praga i poubijali ih iz osvete pošto nisu uspjeli pronaći njihove muževe. Pored ovih 15 žena pritvoreno je i ubijeno istoga dana i 14 muškaraca.

Povijesni korijeni mržnje

Ova osveta ima svoje korijene u 1920. godini. Te godine su se nakon dvije godine okupacije južnog dijela Koruške od strane srbijanskih postrojbi na referendumu izjašnjavali o ostanku u Austriji ili pripajanju Kraljevini Jugoslaviji.

Zahvaljujući velikom broju glasova Slovenaca, Koruška je ostala u sastavu Austrije. Nakon 25 godina srbijanska politika je uz pomoć Titovih partizana ponovno okupirala južnu Korušku i osvetila se svima onima koji su bili aktivni u promicanju referenduma za ostanak u Austriji.

Od planskog femicida u Bleiburgu stradale su Marianne Bergler, Maria Drugowitsch, Frederike Ehrenfeldner, Antonia Folakovsky, Barbara Glawar, Maria Gratze, Magdalena Holzinger, Maria Kania, Else Konrad, Maria Mory, Maria Petrei, Johanna Sliutz, Elisabeth Steinio, Dora Skutl i Maria Schwarzl.

Na spomen-obilježju u gradskom parku ispred osnovne škole u Bleiburgu bilo je spomen-obilježje na kojem su bila ispisana sva imena nevinih 29 civila iz Bleiburga. Spomen-obilježje postavljeno je 1954. godine kako bi podsjećalo i odalo počast žrtvama 1. i 2. svjetskog rata kao i civilnim žrtvama Titovih partizana nakon završetka rata. Prilikom preuređenja gradskog parka u Bleiburgu 2021. godine spomen-obilježje je uklonjeno iz gradskog parka i premješteno na novu lokaciju pokraj gradskog groblja.

Na inicijativu Hrvatske radio emisije KROS iz Karlsruhea, Hrvati iz Karlsruhea i Baden-Wuerttemberga su na dan komemoracije na Bleiburškom polju prvi put 2017. godine odali počast, pomolili se i upalili svijeću "U spomen na sve nevine žrtve Bleiburške tragedije", austrijskim žrtvama od strane Titovih partizana. Do zabrane održavanja komemoracije na Bleiburškom polju Hrvati su redovito odavali počast žrtvama iz Bleiburga, a molitve su predvodili vlč. Ivan Plješa i fra Slavko Antunović.

Nije isključeno kako su ove komemoracije doprinijele ljevičarskim strukturama da spomen-obilježje uklone iz centra grada. Sjećanje na žrtve koje su počinili Titovi partizani u izravnoj je vezi s početkom stradanja Hrvata na Bleiburškom polju i njihovog križnog puta.

Zajednički memorijalni centar

Iz tog razloga pokreće se inicijativa da spomen-obilježje za stradale Austrijance bude u krugu spomen-obilježja za hrvatske žrtve na Bleiburškom polju kako bi se dobio jedan zajednički Memorijalni centar žrtava terora u Bleiburgu i Koruškoj. Na taj način može se organizirati, kako je već bilo predlagano, zajednička komemoracija s Austrijancima za sve žrtve Titovih partizana.

Ovaj Memorijalni centar bio bi dobra osnova za osnivanje u Bleiburgu Europskog centra za istraživanje poratnih žrtava uz pomoć europskih institucija i zainteresiranih država. U vrijeme obljetnice završetka 2. svjetskog rata i Bleiburške tragedije održavali bi se simpoziji koji bi prikazivali godišnje rezultate istraživanja.

Nikakav zločin nema opravdanja pa ni ratni zločini koji nastaju u jednoj ratnoj histeriji gdje čovjek gubi ljudsko dostojanstvo. Zločini u ratu su ratni zločini, a zločini poslije rata su zločini protiv čovječnosti. Onaj tko u miru prikriva i ignorira ratne zločine čini još veći zločin od onoga zločina u ratu.

Stvarni dokumenti i činjenice razotkrivaju sve manipulacije mitskih i režimskih nadripovjesničara koji neumorno tvrde i nastoje dokazati kako Titovi partizani nisu činili zločine nakon završetka rata niti ubijali nedužne civile, žene i djecu."