Pravosuđe BiH između etničke ravnoteže i stručnosti

Spor o nacionalnoj zastupljenosti u Sudu Bosne i Hercegovine ponovno je u središtu pozornosti javnosti, dok iz Republike Srpske stižu upozorenja da narušeni balans potkopava povjerenje u pravosuđe, a stručnjaci istodobno poručuju da, uz ravnopravnost, ključni kriteriji moraju ostati stručnost i integritet. Uz to, predstavnici nevladinog sektora upozoravaju i na porazne rezultate pravosuđa u borbi protiv visoke korupcije.

Pitanje povjerenja u pravosuđe

Na problem nacionalne zastupljenosti u Sudu Bosne i Hercegovine upozorio je ministar pravde Republike Srpske, koji tvrdi da je stanje ozbiljno narušeno.

Naveo je kako su od četiri predsjednika odjela tri iz reda bošnjačkog naroda, jedan iz reda hrvatskog, dok su srpski suci, kako tvrdi, svedeni na minimum. Goran Selak zbog toga poziva na konkretne poteze kako bi se osigurala ravnopravna zastupljenost konstitutivnih naroda i očuvalo povjerenje javnosti u pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

''Srbima i Republici Srpskoj pripadala je pozicija predsjednika VSTV-a i više je nema. S pravom smo zabrinuti'', naveo je.

S druge strane, državni ministar pravde ističe kako je uloga Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine predlagati zakonska rješenja koja će omogućiti da svi narodi u Bosni i Hercegovini imaju povjerenje u pravosudne institucije i da se nitko ne osjeća diskriminiranim.

Ipak, naglašava kako je Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine obvezno pri izboru nositelja pravosudnih funkcija poštovati članak 9. Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem institucije u pravilu odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine, prenosi BHRT.

Ravnopravnost i stručnost

Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza navodi kako je pri izradi zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću postojala i uputa Venecijanske komisije da se pri izboru nositelja pravosudnih funkcija prije svega vodi računa o struci i stručnim razlozima, ali i o različitostima Bosne i Hercegovine, uključujući etničke, spolne i regionalne.

''Prilikom izrade zakona o Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću, uputa Venecijanske komisije bila je da se pri izboru nositelja pravosudnih funkcija prije svega držimo struke i stručnih razloga, ali isto tako, poštujući sve različitosti Bosne i Hercegovine, etničke, spolne, pa i regionalne. Mi to pokušavamo osigurati kroz naša zakonska rješenja. Često smo na udaru kritika da uvodimo neke podjele i slično. Međutim, to nije točno'', tvrdi Bunoza.

Bivši predsjednik VSTV-a i nekadašnji sudac Suda Bosne i Hercegovine Branko Perić u izjavi za BHT1 ocijenio je kako je nužno pomiriti načelo nacionalne ravnopravnosti s potrebom da u pravosuđu ipak presudni ostanu znanje, iskustvo i osobni integritet.

''Etnički balans političko je pitanje koje danas nije najvažnije pitanje reforme pravosuđa. Najvažnije je da se na sudačke i tužiteljske funkcije biraju ljudi visokog profesionalnog znanja i integriteta, a ne Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Ostali'', poručio je Perić.

Korupcija i zastoj zakona

Dok traje rasprava o nacionalnoj zastupljenosti, iz nevladinog sektora upozoravaju da rezultati pravosuđa u procesuiranju visoke korupcije ostaju iznimno loši. Transparency International u Bosni i Hercegovini navodi kako su podaci za prošlu godinu porazni te da je na razini svih tužiteljstava podignuto svega pet optužnica.

Srđan Traljić iz TI BiH upozorava kako struktura tih predmeta pokazuje da se pravosuđe uglavnom bavi slučajevima u kojima su optuženi bivši dužnosnici, odnosno osobe koje više nisu politički moćne.

''Kada uđete u strukturu tih predmeta, vidite da se pravosuđe, manje ili više, bavi slučajevima u kojima su optuženi bivši dužnosnici, dakle netko tko je politički gotov. Međutim, dok je netko na vlasti i dok ima poluge odlučivanja, nažalost, zaštićen je u ovoj zemlji. To su pokazali brojni slučajevi'', kaže Traljić.

Iz nevladinog sektora podsjećaju i da upravo nositelji vlasti snose odgovornost za zastoj u usvajanju Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine. Novo zakonsko rješenje nije dobilo potporu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dok u Domu naroda uopće nije ni razmatrano.