Nekažnjivost kao najveća boljka javnih nabavki u BiH

Nekažnjivost i proces realizacije ugovora o javnim nabavkama su izgleda najveće boljke korupcije u javnim nabavkama u BiH. Dokle god pravosuđe ne bude radilo svoj posao i ne budemo imali optužnice – unaprijediti se neće ništa, mišljenja su sugovornici Bljeska govoreći o temi korupcije u javnim nabavkama.

Iako ima više manjkavosti u cijelom tom procesu, neke se posebno izdvajaju. Slobodan Golubović, urednik portala Pratimo Tendere kaže da se ti nedostaci odnosno manjkavosti u procesu mogu podijeliti u dvije kategorije, objektivne u subjektivne.

Golubović kaže da se objektivne manjkavosti vezuju za nedostatke u Zakonu o javnim nabavkama koji uređuje ovu oblast, koji kao i svi drugi zakoni ima svoje nedostatke. Kad su u pitanju sustavne i pravosudne manjkavosti, one se odnose na rad Agencije za javne nabavke, Ureda za razmatranje žalbi, nadležnih tužiteljstava i sudova.

Zahtjev EU

''Subjektivne se prvenstveno odnose na javne službenike koji na različite načine sudjeluju u postupcima javnih nabavki. Možemo imati najbolje zakone, najbolje uređene izvršne i pravosudne institucije, ali ako su javni službenici koji sudjeluju u postupcima javnih nabavki neadekvatno obrazovani i/ili korumpirani, ili ako je isti slučaj sa službenicima u institucijama izvršne vlasti i pravosuđu, onda nam ništa ne vrijedi'', kaže Golubović za Bljesak.info.

Na upit koliko je realno očekivati da će BiH unaprijediti borbu protiv korupcije u oblasti javnih nabavki – što je bio jedan od zahtjeva EU koji je stavljen pred našu zemlju – svi sugovornici se slažu da to zavisi isključivo od pravosuđa.

''S obzirom na to da smo imali situaciju da se skoro pet godina čekalo usvajanje izmjena i dopuna, te da su usvojene izmjene lošije u usporedbi s inicijalnim nacrtom izmjena i dopuna, postavlja se pitanje kolika je zaista zainteresiranost nadležnih da se ova oblast uredi. Usvojene izmjene predstavljene su kao veliki korak ka ispunjavanju EU prioriteta, iako ključni mehanizmi za prevenciju i borbu protiv korupcije nisu našli svoje mjesto u ovo propisu'', mišljenja je Milena Mastalo, program menadžer iz Transparency International BiH.

Stručnjak za javne nabavke Aleksandar Draganić pojašnjava problem samog Zakona javnih nabavki i kako se vrlo teško dokazuje namjera kršenja istog. Odnosno, da Zakon samo regulira provođenje postupka javnih nabavki, a da je odvojen od ''životnog koji je pun korupcije''.

''Onaj tko krši javne nabavke, ne postavlja se pitanje zašto on to krši – nego prekršena je procedura, idemo ponoviti postupak, ići na dodjelu drugorangiranom itd. Međutim, često je postojala namjera da se to prekrši i u suštini ne vidim da se nešto značajno dešava na tom polju, odnosno da se te namjere smanje'', objašnjava Draganić.

Zloupotreba službenog položaja

Milena Mastalo iz TI BiH kaže da ''trenutno imamo situaciju da postojeće sankcije mogu djelovati čak i stimulirajuće za prekršitelje''.

U RS-u i Brčko distriktu postoje u krivičnom zakonodavstvu dva djela, a odnose se na zloupotreba u postupku javne nabavke i nezakonito davanje pogodnosti gospodarskim subjektima. 

Istraživanje koje navodi Draganić, a koje je sprovedeno do kraja prošle godine, kaže u 25 od 26 sudova u RS-u nije se uopće vodio nijedan predmet koji je procesuiran po tom krivičnom djelu.

U RS-u je vođen  samo jedan sudski postupak za krivično djelo zloupotreba u postupku javne nabavke i okončan je presudom u iznosu od 3000 KM. To je za razdoblje od 1. studenog 2019. do sredine 2021.

Ova djela su u RS- u i Brčko distriktu u Krivičnom zakonu uvedena 2017. godine, napominje Draganić i dodaje kako u ''FBiH uopće nema tih djela'' i da se sve ''podvodi pod zloupotreba službenog položaja.''

''To se vrlo lako s mehanizmom - tko je potpisao, tko je raspisao - razvodni. Na kraju od tih predmeta ne bude ništa. Jer kao nije on s namjerom uradio to, nego se tu nešto desilo, pa procedura je pogriješena... Ali nije to procedura nego je krivično djelo ako pogoduje nekome. S tim da u FBiH i na razini BiH nema tih krivičnih djela'', kaže ekspert za javne nabavke.

Crna kutija

Proces realizacije ugovora o javnim nabavkama izdvaja se kao najproblematičniji za praćenje. To bi značilo da je najnetransparentnija faza javnih nabavki ''kad se dođe do izvršenja ugovora, odnosno kad se potpiše ugovor'', kaže Draganić i dodaje: ''Ništa se ne zna. To je crna kutija jer nitko ne provjerava da li je ugovor izvršen. Možete da ponudite npr. po cijeni od 5 KM tisuću komada nečega i prođete na tenderu. Ali, da li ste u suštini vi to uradili, da li se to desilo... Zakon kaže mi smo završili s time što smo potpisali ugovor, međutim nabavka treba i da se realizira i netko treba imati uvid da li se to dogodilo. Jer desi se da se ne isporuči ono što se ugovorilo. Nema nadzora, i to je taj inspekcijski nadzor koji je trebao biti uveden – ali nisu htjeli jer zadire u entitetski sustav inspekcija''.

Naime, krajem kolovoza ove godine usuglašen je tekst izmjena i dopuna Zakona o javnim nabavkama BiH koji je potvrdio Dom naroda Parlamentarne Skupštine u BiH. u Transparency Internationalu tvrde kako neće suštinski unaprijediti borbu protiv korupcije u ovoj oblasti, nego da su u pitanju kozmetičke promjene.

''Usvojenim izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama propuštena je prilika da se unaprijede mehanizmi sankcioniranja i proširi mogućnost zaštite javnog interesa od strane nadležnih tijela. I dalje imamo situaciju da dominantnu ulogu u sustavu pravne zaštite imaju ponuđači koji se rukovode vlastitim interesom. Zatim, nisu otklonjeni ni politički utjecaju na imenovanja i rad članova Ureda za razmatranje žalbi, dok je dalji razvoj sustava e-nabavki prolongirani za još godinu dana'', odgovara Mastalo.

Inspekcijski nadzor i diskriminacija kompanija iz EU

Da su to samo ''kozmetičke promjene'' slaže se i Draganić. Kaže da je sve ostalo ''skoro isto''.

''Tu ništa značajno nema što se tiče korupcije. Bilo je jedno rješenje koje je značajno zadiralo u borbu protiv korupcije u javnim nabavkama, a to je inspekcijski nadzor. U konačnici je to izbačeno. Ostalo je sve isto.''

Iako je jedan od osnovnih razloga za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama bila harmonizacija sa EU direktivama, a što je jedna od obveza Bosne i Hercegovine u procesu pridruživanja Europskoj uniji, ovo nije bilo moguće postići u izmjenama i dopunama.

Iz Transparency Internationala BiH kažu da je potrebno pristupiti donošenju potpuno novog propisa.

''Izmjenama nisu obuhvaćene nove vrste procedura, socijalne i druge specifične usluge, obvezna korištenja elektronske komunikacije i mnoge druge odredbe, dok je s druge strane npr. zadržana odredba da se preferencijalni tretman domaćeg definira podzakonskim aktom, a što nije u skladu sa međunarodnim obvezama BiH i može da dovode do diskriminacije kompanija iz EU u BiH'', objasnila je Mastalo.

''Mi za sada imamo samo djelomično usklađivanje s EU'', dodaje Golubović.

U EU je to drugačije

Draganić kaže da je zakon trenutačno manje više usklađen s EU zakonodavstvom i direktivama iz 2014. osim dijela koji se odnosi na koncesije i neke specifične nabavke.

''Najviše se tu stvari lome oko koncesije, ali po našem zakonodavstvu one nisu predmet javnih nabavki nego su poseban segment. Dok je u EU nešto što je zajedno. Pošto su koncesije mnogo financijski isplativije za korupciju nego što su same javne nabavke. One su na entitetskom nivou. U suštini nema usuglašavanja tog dijela koji se odnosi na  to i dio koji se odnosi na specifične sektore kao što su telekomunikacije, električna energija itd'', rekao je.

U suštini cijeli problem javnih nabavki leži u nekažnjivosti i izostanku optužnica, slažu se svi sugovornici.

''S obzirom da mi na portalu Pratimo Tendere kroz svakodnevni monitoring detektiramo brojne zloupotrebe, njihov obim zaista potvrđuje da je veoma mali broj optužnica za korupciju u javnim nabavkama. Imamo neke općepoznate izuzetke poput afera ''Respiratori'' i ''Travel for Fun'', ali to je samo kap u moru koruptivnih zloupotreba u javnim nabavkama'', pojasnio je Golubović.

Slično mišljenje dijele i ostali. Draganić kaže da se u regiji to radi potpuno drugačije. Navodi primjer Hrvatske.

''EU kaže da kod nas nije bilo procesuiranja visoke korupcije, dakle ljudi koji su odgovorni za to. U susjednoj Hrvatskoj svako malo neki visoki dužnosnik odgovara, direktori, članovi upravnih odbora...I tu su vrlo često i javne nabavke predmet zbog kojih odgovaraju. Ali kod nas toga nema'', rekao je.

Kada pravosudni sustav takva djela počne promatrati kao kršenje u cilju stjecanja dobiti, korupcije itd. – onda će sustav javnih nabavki imati smisao.

''Unaprjeđenje borbe protiv korupcije u oblasti javnih nabavki zavisi isključivo od rada nadležnih tužiteljstava i sudova, svi drugi mehanizmi postoje i usklađeni su sa pravnim tekovinama EU. Neophodno je, dakle, da tužitelji napokon počnu da rade svoj posao'', zaključuje Golubović.