Koordinacija udruga Domovinskog rata HVO-a priopćila je, povodom smrti Serafine Lauš, kako njezina životna priča ostaje simbol stradanja, ali i snage i dostojanstva Hrvata u Središnjoj Bosni, uz poruku da i dalje treba tražiti istinu o ubojstvu njezinih sinova Dragana, Fabijana i Miroslava te supruga Ive.
U priopćenju navode kako su s dubokom tugom i poštovanjem primili vijest o smrti Serafine Lauš te izrazili sućut njezinoj obitelji, prijateljima i svima koji su je poznavali.
Istaknuli su kako njezina životna priča ostaje trajni podsjetnik na jednu od najtežih tragedija koja je pogodila Hrvate tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Prema navodima iz priopćenja, Serafina Lauš je u nekoliko dana u lipnju 1993. godine izgubila supruga i trojicu sinova, Dragana, Fabijana i Miroslava, koji su bili zarobljeni i potom ubijeni.
Navodi se i kako je prošla kroz zatočeništvo, poniženje i veliku osobnu bol, ali da nije prestala tražiti istinu i pravdu.
Koordinacija udruga Domovinskog rata HVO-a u priopćenju navodi kako su stradanja u Središnjoj Bosni, osobito u Lašvanskoj dolini, bila iznimno teška te postavlja pitanja o procesuiranju odgovornih za ubojstvo članova njezine obitelji.
U tom kontekstu pitaju kako je moguće da domaće pravosuđe, unatoč svjedočenjima i saznanjima, nije procesuiralo odgovorne, zašto su počinitelji ostali izvan dosega pravde te kako je moguće da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, pred kojim je Serafina Lauš svjedočila, nije osigurao pravdu u tom slučaju.
U priopćenju se navodi i kako ovakvi slučajevi ostavljaju sumnju u vjerodostojnost pravosudnih institucija i međunarodnih mehanizama koji su, kako ističu, trebali donijeti pravdu i pomirenje.
Koordinacija zaključuje kako Serafina Lauš nije dočekala pravdu te poručuje da njezino ime i patnja ne smiju biti zaboravljeni.