Prošetati se ulicama Mostara danas znači suočiti se s nizom prepreka koje dolaze ne samo zbog loše infrastrukture, već od mentaliteta i bahatosti vozača. Primjer za to su ulice fra Didaka Buntića i Franjevačka, gdje nogostupi gotovo u potpunosti nestaju pod kotačima automobila.
Na samim početnim dijelovima nogostupa, gdje je rub spušten kako bi osobama u invalidskim kolicima ili roditeljima s dječjim kolicima bio omogućen pristup, stoje parkirana vozila. Time se potpuno blokira prolaz onima kojima su upravo ti spušteni rubnjaci namijenjeni.
-webp-wm.webp&w=1920&q=75)
Situacija kod Katedrale Marije Majke Crkve samo je jedan od primjera. Dovoljno je produžiti nekoliko desetaka metara dalje, duž čitave ulice, i naići ćete na isti prizor. Tamo vas čeka niz automobila parkiranih na nogostupu, bez obzira na to što ulice starog dijela grada nikada nisu bile planirane za toliku količinu prometa.
-webp-wm.webp&w=1920&q=75)
Nije to problem samo oko crkve. Ulica koja spaja Podhum, od raskrižja kod hotela Radobolja (nekadašnji hotel Bevanda), pa dalje, pretvorila se u improvizirano parkiralište.
Automobili zauzimaju uske staze pored škola i zgrada, a pješaci, umjesto da hodaju nogostupima, prisiljeni su kretati se kolnikom. U jednosmjernim ulicama, koje su ionako tijesne i nepraktične, to stvara dodatnu opasnost.
-webp-wm.webp&w=1920&q=75)
Posebno je alarmantno što se to događa upravo u zonama gdje ima mnogo djece, oko škola i igrališta. Nepropisno parkiranje nije samo ružna slika grada, nego i izravna prijetnja sigurnosti. Djeca, prisiljena izaći na cestu jer je nogostup blokiran, postaju najugroženija kategorija u prometu.
-webp-wm.webp&w=1920&q=75)
Našu redakciju ranije su znali kontaktirati pojedinci koje smo "prozvali" zbog nepropisnog parkiranja, nezadovoljni time što su im se na fotografijama vidjele registarske oznake.
Ako je te ljude sram, onda neka ih bude sram zbog činjenice da svojim ponašanjem ugrožavaju sugrađane, a ne zbog toga što ih je netko javno pokazao. Najbolja zaštita od srama vrlo je jednostavna: ne parkirati tamo gdje se parkirati ne smije.
-webp-wm.webp&w=1920&q=75)
Ovaj "mentalitet parkiranja na nogostupu" zapravo govori mnogo više o nama nego o nedostatku parkirnih mjesta. Govori o sebičnosti, o ignoriranju osnovnih pravila suživota i o nerazumijevanju činjenice da je javni prostor zajednički i namijenjen svima, a ne samo vozačima.
Dokle god budemo promatrali nogostupe kao produžetak parkirne zone, a ne kao prostor koji štiti pješake, dotle će Mostar biti grad u kojem je šetnja rizik, a ne užitak.
