Rezultati po tagu: Kolumna

Novi roman Ivana Lovrenovića "Dva vijeka, jedan vijek", podnaslovljen kao "Ljetopisni triptih", koji je objavila zaprešićka Fraktura, izravno se, i tematski i fenomenološki, nastavlja na roman "Nestali u stoljeću", objavljen 2013. godine.

Kod nas se minuli rad ne računa, za razliku od „dnevno-političkih aktivnosti“ među kojima postoji ne jedna, već tri poveznice i svaka političke pozicije konstitutivnih naroda čini nepromjenjivim

Vazda je lakše jednom pogrdnom riječju upućenoj drugima uvjeriti sebe da si bolji, ljepši i superiorniji, nego dugo i naširoko uvjeriti se da baš i nisi.

Mi svi znamo da je drama isključivo u službi održavanja naših, čuj mene nerasta, političkih čimbenika na životu. Niti ti, niti ja, niti bilo tko od nas vjeruje da je Bosna i Hercegovina sposobna ići naprijed podijeljena.

Sam tekst Deklaracije, nemušto napisan, daje, čini mi se, jasan odgovor na ovo pitanje – ne postoji. Jedina strategija bošnjačkih stranaka, i Trojke i svih drugih, puko je kupovanje vremena u vlasti.

Pogled na BiH iz Washingtona, Londona, Pariza i Berlina identičan je poslijeratnom stavu njenih stanovnika, izraženom u četiri riječi

Kad vitamin D popuni organizam, bude mi malo žao ovih što bi nas malo huškali jedne na druge. Primi se kod nekih, ali premalo za nešto ozbiljnije.

Ako pođemo od najgoreg dana njemačke politike, definitivno Friedrich Merz ispada izborni pobjednik koji nije legitiman predstavnik njemačkog naroda i naš Dragan bi mu mogao očitati bukvicu, kao i Komšiću

Neprikosnoveni prvaci bosanskohercegovačkog greatest shitsa dvojica su najglasnijih bošnjačkih političkih redikula, ministar obrane Zukan Helez i Ramo Isak, ministar federalnog MUP-a.

Nije problem Bosne i Hercegovine u tome što jeste kolonija, već što to nije dovoljno

Da sam pao s Marsa i malo pratio situaciju ovdje kod nas, zaključio bih kako su samo dvije mogućnosti u opticaju – ili ništa i nikako – ili nešto i nekako, ali uz obilnu dozu korupcije.

Naša je glazba reducirana na ponavljanje hitova od prije dvadeset godina, naša je odjeća reciklirana od prije oko 25 godina, naš je život repriza...

Najveći apsurd u cijelom ovom slučaju predstavlja činjenica da je hrvatski jezik Željka Komšića neusporedivo bliži "originalu" od jezika HDZ-ovih pretorijanaca.

Nakon što je SIPA, prijeteći fasciklom, pokušala privesti Milorada Dodika, dva su moguća rješenja onoga što u funkcionalnoj državi ne bi bilo kriza

Uvijek je bilo bijede i nepravde. Samo nije imao tko snimiti. Uvijek je bilo i vršnjačkog nasilja, samo sad ide uživo, snima se mobitelom. Bijedu i nepravdu nismo iskorijenili, može li se ovo treće?

Sve manje vjerujem da postoji inteligentan život u Bosni i Hercegovini, ali sam sve više uvjeren da je AI na dobrom putu da nas zamjeni kao jedini inteligentni život u univerzumu.

Politički kapital "sarajevske medijske mahale", koja redovno postrojava bošnjačke političare kao da je riječ o maloj djeci, jedna je, na prvi pogled, od najvećih enigmi suvremene Bosne i Hercegovine.

Teško je reći šta je gluplje u veteranskoj pismenoj vježbi na više tema, a šta preciznije pokazuje kako u praksi funkcionira ono što je Karl Popper nazvao paradoksom tolerancije...

Što je uopće ljudsko pamćenje i koliko se može vjerovati sjećanjima? Pogotovo ako se ista svako malo osvježavaju naknadno unesenim podacima.

Jer majka Bosna i Hercegovina će platiti, to je evo pokazala i posljednja odluka Vijeća Ministara BiH, ali dokad misli Republika Srpska otimati od majke i nazivati je maćehom, jer realno, samo je majka BiH drži na životu

Kazazove rečenice, što je jasno gotovo svakome u ovoj zemlji, tek su biblijski glas vapijućeg u pustinji koji nema tko čuti, a pogotovo ne "proeuropski" HDZ i republičkosrpska oporba, a da ne govorimo o Trojci…

Milorad Dodik je u roku najbrže ponudio ono u čemu je najgori: pristojan, civiliziran, racionalan dijalog

U ovom pomahnitalom svijetu, majke mi mile, Bosna i Hercegovina je jedina konstanta na koju se čovjek može osloniti