Rezultati po tagu: Kolumna

Stari Most je jedan, a za grad Mostar vam baš i nisam nešto siguran. Uostalom, probajte postaviti Zrinjski na Stari most, a Velež pod Bijeli brijeg. I sve će vam se samo kazati.

A kordon policije stao je između zajedništva i bio zid između tisuću upitnika nad jednim pitanjem i jednog odgovora...

U sudbini Aluminija vidljivo je kako zaštitnici nacionalnih interesa doživljavaju iste te nacionalne interese

Suzama se ne pokreću turbine. Viši i visoki ciljevi zasjene uvijek stvarne probleme, a Aluminij je, kako je nekada bio rekorder po ekonomskim ciframa, postao rekorder po objavama da ne može dalje.

Put Aluminija u propast i privatizaciju, skončao je na svojoj polovici

Vlada Federacije BiH jedina snosi krivicu. Ne mogu dvije tvrtke u njenom vlasništvu dovesti do gašenja bilo koje od njih. To nije zdrav razum, tu nema logike, to je onda pitanje suvereniteta i legitimiteta.

Deponije koje su nastale nakon prosvjeda još uvijek čekaju da se očiste, a građani, ti savjesni mislioci da je netko budala, nastavljaju istresati sve pored kontejnera.

Braći je bilo kakva moderna država prelazno rješenje i nužno zlo, dok u višeetničkim samo zlo

Ništa novo nismo dobili nakon što su građani upozorili da se ne može više ovako. Dobili smo samo odgovor da se može i mora i ovako i gore.

Sve je u tom novom, ambicioznom i navijačkom trokutu Mostar-Sarajevo-Banja Luka shizofreno

Mostarske skraćenice, mostarsko smeće i ničiji piralen, ostat će samo još jedna u nizu galama nakon kojih će doći zatišje, odmahivanje rukom i okretanje ploče…

Jedan je Stari most, ali zato je sto i jedna pizdarija u ovom gradu. A turiste možeš zajebati i navući na fašu samo jednom.

Od prvih izbora slobodno novinarstvo nije neizostavni dio demokratije, već njena neželjena pojava

Sumnjam da bi ovdje itko volio, nakon što je konačno osedlao najljepšeg konja, pasti s njega licem u prašinu.  A kako je krenulo, svi ćemo mi, bez iznimki, prdnuti u tu prašinu, i prije nego mislite.

Sve je, onima na dnu, pojašnjeno nespretnim priznanjem, skraćeno rečeno: Ne znamo što radimo.

Vrijeme naše nade je prošlo, a nije ga zamijenio vakat ozbiljnog zanimanja EU za BiH

Žalosno je, jadno i žalosno, kao i sve više toga u ovoj, kako svih ovih mjeseci nismo čuli ništa utješno i ohrabrujuće od onih koji nam žele krojiti sudbinu…

Do gledanosti se ne dolazi ni dekretom, ni time što voditelji ovaj mjesec zovu svibanj, odnosno maj

Trebalo bi jednom lijepom kaznom ''legendu'' smjestiti iza rešetaka pa da krivuda malo cestom svoje svijesti držeći ormar svoje gluposti.

Nama se bolja budućnost već dogodila. Kada budući brucoši to skontaju, bit će ili u Njemačkoj ili u kreditima

Stojeći u poplavljenom dvorištu, javljajući se u zabrinutom televizijskom dnevniku, jedan građanin kaže kako je ''svaki put isto'' te da vlast kaže da su spremni a kad voda dođe nigdje nikoga.

BiH će vjerovatno opstati, samo što će iznutra nestati

A roblje, baš kao roblje, šuti trpi, razmišlja što znači ta potrošaka korpa, kolika je, koje je boje i što sve u nju stane. Pomisli ponekad i na četverocifrene plaće…