Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Mostar je na tek dovršenom projektu dobio još jednu rupu. Građani gledaju kako im se pred očima raspada milenijski projekt. Odgovorni, kao i obično, šute, a izjave ako se i dadnu skrivaju se po medijima kao namješteni tenderi.

Redovito se u ovoj zemlji, koja postoji samo da hrani one što se nekako zaokruže na listovima, sve što je bitno za čovjeka strpa u dva, tri mjeseca pred izbore pa se škare podmazuju i oštre za vrpce.

Pojavila se misteriozna mapa rasporeda migranata po BiH. Mapu nitko nije vidio. Mapu ''kriju'' i oni što su ju ''dostavili'' medijima. Jezici u BiH se ne kriju i ne štede. S mapom i bez mape.

Malo će tko na iznajmljenim silnim ekranima podvući crtu pod obećano s prošlih stranačkih predizbornih cirkusa. Malo tko jer je toga malo.

Završila je sapunica. Sebija Izetbegović službeno je objavila kako neće u utrku za članicu Predsjedništva BiH. Kaže kako ima puno toga uraditi u zdravstvu i da će nastaviti ''daljnji rad za dobrobit države BiH''.

Država kaže kako ''kriza raste na intenzitetu i ona je kompliciranija''. I onda država šuti. Prespavala je subotu, a nedjelju gledala sarajevski sultan-show...

Žalosno je bilo čitati navijačke komentare o novim sukobima u Siriji gdje se ovog puta otvoreno miješaju strane sile nakon skrivenih miješanja i stvaranja kaosa.

Ma kako grubo zvučalo, nije ovdje važna ruka ili jedan prst. Nisu ovdje važni djedovi i nastavnici. Važna je pognuta glava, oštra za zabijanje u pijesak i glatka za uvlačenje po potrebi. Po mogućnosti zauvijek.

Nema nikakvih pobuna, dizanja glasova, suprotstavljanja nepravdama koje nagrizaju svako zaposlenje, svaki otkaz i svako umirovljenje. Dobro nam je. Šutimo i trpimo, odgajajući svoju djecu da je najbolje uložiti u odlazak.

I bježao bi naš lik za volanom, samo od sebe ne bi pobjegao, baš kao što bi i mi pobjegli samo da nam lekcije ne propadnu i da ne ispadnemo smiješni jer zakon zelenog čike očito ne vrijedi.

Licemjeri se zgražaju nad ovom informacijom s kojom se pepaju pojedini mediji i Povjerenstvo. Ne zgražaju se niti je tko mrdnuo prstom na nedavno objavljen višak ljudi na biračkim popisima.

Dok su se svi pravili glupi i gluhi na informacije o prodaju domaćih telekoma i za to vrijeme trpali rodbinu i prijatelje u ta poduzeća, stigla je i službena potvrda – bit će prodaje.

Jedno takvo poduzeće, baš kao i sva ustrojena da vas maltretiraju šalterima, potpisima i plaćenim čekanjima, ponosno je što je mjesto u kojeg se pohranjuju svi oni za koje je netko unaprijed pohranio mjesto.

Nakon povratka iz Vatikana, naboj je vraćen na staro i spreman da se nabije još malo taman onoliko koliko je dovoljno da se uljuljani glasači ponovno zagriju na radnu temperaturu za zaokruživanje.

S vremenom tako okameni čovjek na riječi jer se, nakon mora lažnih obećanja i mora nepotrebnih riječi, umori od uvjeravanja da je izrečeno istina i ostvarivo i da će samo jedno obećanje izmijeniti sve nam poznate svjetove.

Suludo je gaziti nečiju zastavu ne nudeći svoju na gaženje i galamiti kako zbog njihove djece dajemo žara svojim tabanima zaglavljenim u kineskim patikama na potrošenim asfaltima.