Šest potpisa na tri papira

Šest različitih potpisa na tri papira potrebno vam je da biste s jednim javnim poduzećem potpisali ugovor. Za to jednostavno mijenjanje podataka u sustavu vaš je posao prikupiti papirologiju, četiri puta doći na šalter i platiti. Njihov je sačekati printer, pričvrstiti različite papire sličnog sadržaja, odvući se od ureda do ureda, prikupiti potpise, nasmijati se kolegici koja stoji uz grijalicu jer nema stolice ni mjesta i reći vam da će sitno ispravljeno, potpisano i naplaćeno početi vrijediti tek nakon mjesec i pol dana dok prođe sve procedure.

Jedno takvo poduzeće, baš kao i sva ustrojena da vas maltretiraju šalterima, potpisima i plaćenim čekanjima, ponosno je što je mjesto u kojeg se pohranjuju svi oni za koje je netko unaprijed pohranio mjesto.

I iako se poduzeće možda i ponekad zasrami što puca po šavovima, oni što se kote u njemu ne kriju svoj ponos. U tvorevini u kojoj redovito pljuju tvorevinu, kojoj bi mijenjali sve i skidali glave zbog nepravdi i nejednakih prilika, čvrsta su karika sustava koji obožava potpise i čekanja na njih. Jer, u svijetu velikih, gladnih bogova, i malo, potpisano božanstvo visoko lebdi.

Vrijeme je takvo, pogotovu ovo predizborno, nategnuto i paranoično, da se na svakom koraku pojavljuju oni što bi mijenjali, što znaju razloge za sve što je nakrivo i što ne štede ni od tave držak onima koji su krivi za propasti i odlaske. Svi su složni da treba mijenjati, i oni što s govornica galame o promjenama a ne žele da ih se promijeni, i oni čija je galama tek puko mrmljanje u bradu.

A oni iz karike, što bi tek tu i tamo mijenjali nešto iz folklora, ne čekaju šest potpisa niti su proveli previše neprospavanih noći gaseći svjetlo a misleći na paljenje veze za mjesto pod jedinim državnim suncem koje grije. Nakrcani pod JP-krovovima, u pauzama od ubijanja vremena, kad se uhvate u priče o promjenama, ugrizu se za jezik. Upućeni su funkcioniranje, u dovođenja i odvođenja, u ugovore i anekse ugovora, upućeni su u lopatice mlina koji melje i vodu nanosi na njihovu stranu.

Znaju da bez mućenja ispod JP-krova puca mnogo karika. Jedno uhljebljenje vuče drugo, a drugo drži na životu neko treće i vuče s ruba niže srednje klase barem u sredinu neko četvrto. Kad se oduzmu i saberu, svi su jezičak na vagi.

Prepune su zgradurine preko kojih se oprao novac, vojski karika, koje potom za sobom vuku vojske onih što sanjaju linije manjeg otpora i što u nadi drže one koji sanjaju bilo kakve linije. Samo da se kreću. I onda dolazimo do saznanja da su promjene o kojima neki gunđaju, a neki galame, prilično daleko. Vojske glasača, skupljenih pod JP-krovovima, sigurna su opcija i najjednostavnije ucijenjena masa, čija ucjena ucjenjuje i živote onih pored njih, a oni živote onih pored.

Tako će još jedno mijenjanje onih što bi da ih se ne mijenja završiti opet sa šest potpisa na tri papira, čekanjem mjesec i pol i mrmljanjem u bradu. S obje strane šaltera.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.