Iz Rijeke stiže tužne vijesti. U 87. godini je preminuo legendarni tenisač Nikola Pilić. Slobodno možemo reći da je bio pokretač revolucije u tenisu.
Nikola je 1973. godine zaradio suspenziju teniskog saveza Jugoslavije koji je djelovao u suradnji s Međunarodnim teniskim savezom (danas ITF). Problem je predstavljala činjenica jer Nikola nije igrao Davis Cup protiv Novog Zelanda.
U tom istom tjednu Pilić je nastupio na Mastersu u Montrealu u konkurenciji parova sa suigračem Allanom Stoneom. U to vrijeme tenis je bio daleko od onoga što je danas, ITF je imao sve više problema formiran je World Championship Tennis koji je preuzeo organizaciju turnira na kojima su igrali najbolji za novac. Pa su igrači već polako počeli preskakati najveće turnire ITF-a. "The Handsome Eight" tvorili su zajedno s Pilićem, Rod Laver, Cliff Drysdale, John Newcome, Rober Taylor, Dennis Ralston, Pierre Barth, i Butch Buchholz. Koja je u to vrijeme forsirala WCT. Uskoro će uslijediti bojkot Wimbledona 1973. godine, nekoliko mjeseci kasnije uspostavljen je sistem rangiranja za pristup turnirima. Ubrzo nakon toga, formiran je Međunarodni profesionalni teniski savjet za tenisače (MIPTC).
"Sve je zapravo od tog momenta išlo na gore, na bolje, od nagradnog fonda pa nadalje. Tako da momci koji danas uživaju u vrlo dobrim uvjetima, zaradama i slično, dobili su to preko naših leđa. Smijem reći da sam tada bio važan, nisam možda bio prvi na svijetu, ali jesam u Top 10 i imao sam svoj status u teniskom društvu. Uostalom, jedan sam od sedam tenisača koji su osnovali ATP i imao sam svoj glas i karizmu zbog kojih sam mogao reći svoj stav o nekim stvarima", pričao je legendarni Pilić.
Upravo je te 1973. godine Pilić ostvario najveći uspjeh u teniskoj karijeri, igrao je finale Roland Garrosa. U Wimbledonu je stigao do polufinala, na US Openu do četvrtfinala. US Open je osvojio u konkurenciji parova, igrajući s Francuzom Pierreom Barthèsom. Po završetku igračke karijere okrenuo se trenerskoj. Osnovao je svoju tenisku akademiju Münchenu, u kojoj su trenirali kasnije mnogi veliki tenisači. Michael Stich, Novak Đoković, Ernests Gulbis, neke tenisačice poput Anastasije Sevastove. Davis Cup je osvajao s reprezentacijama Zapadne Njemačke, Hrvatske, "ujedinjene" Njemačke, na kraju i sa Srbijom gdje je imao ulogu savjetnika.
Sa Zapadnom Njemačkom je Davis Cup osvajao dvije godine zaredom (1988-89), kada su u sastavu bili Becker, Steeb, Eric Jelen. 1993. godine su Stich, Marc-Kevin Goellner i Patrik Kühnen s Nikolom otišli do kraja. U Barceloni je na Olimpijskim igrama vodio njemačku reprezentaciju, u igri parova su zaigrali Becker i Stich koji nisu bili u dobrim odnosima. S Hrvatskom je slavio 2005. godine, sa Srbijom pet godina kasnije. Radio je i s Ivaniševićem famozne 2001. godine kada Goran osvaja Wimbledon.
Posljednjih godina je Nikola živio u Opatiji, teniski reket je bio neizostavan dio njegove svakodnevnice.
