Đoković s 39 godina ispisao povijest: Tenis je surov sport

Novak Đoković više nema mnogo rekorda koje može rušiti, pa je u Pekingu odlučio pomaknuti granice vlastite povijesti. Nakon što je s 39 godina osvojio svoj 102. ATP naslov u karijeri, srpski tenisač ispisao je još jednu stranicu povijesti.

Đoković je postao najstariji osvajač ATP turnira u modernoj eri, a posebno je zanimljivo što je dosadašnji rekord također bio u njegovom vlasništvu.

Prošle godine u Ateni je s 38 godina i pet mjeseci postao najstariji tenisač koji je osvojio ATP naslov. Sada je vlastitu granicu pomaknuo gotovo godinu dana – turnir u Pekingu osvojio je s 39 godina i četiri mjeseca.

Koliko je njegov pothvat impresivan, najbolje pokazuje podatak da je Đoković postao prvi tenisač nakon legendarnog Kena Rosewalla koji je osvojio turnir na najvišoj razini nakon 39. rođendana. Australcu je to posljednji put uspjelo još 1977. godine u Hong Kongu. Dakle, gotovo pola stoljeća čekalo se na ovakav pothvat.

Za Đokovića je ovo bio čak sedmi naslov u Pekingu, a njegov učinak u kineskoj prijestolnici zvuči gotovo nestvarno – 34 pobjede iz isto toliko mečeva. U tih 34 susreta izgubio je svega pet setova.

Put do naslova ipak nije bio potpuno uobičajen. U polufinalu je Daniil Medvedev diskvalificiran, dok je Alex de Minaur u finalu predao nakon odigranog prvog seta.

Đoković je osvajanjem Pekinga stigao do 102. naslova u karijeri i sada je samo jedan trofej udaljen od Rogera Federera, koji ih ima 103. Na vrhu je i dalje Jimmy Connors sa 109 osvojenih turnira.

No, Peking mu je donio još jednu veliku brojku. Đoković je produžio nevjerojatan niz na 21 uzastopnu sezonu u kojoj je osvojio barem jedan ATP naslov. Zahvaljujući novom trofeju vratit će se i među deset najboljih tenisača svijeta – zauzet će osmo mjesto ATP ljestvice.

Nakon osvajanja turnira nije skrivao koliko mu ovaj naslov znači, posebno nakon teškog razdoblja na američkoj turneji.

"Nisam znao kako ću se osjećati jer sam došao nakon užasne američke turneje, barem kada je riječ o tome kako sam se osjećao na terenu, zdravlju i fizičkom stanju. Mučio sam se i u nekim mečevima ovdje, ali nastavio sam, borio se i uspio se vratiti u nekim susretima. Jako sam ponosan na ovo ostvarenje. Stiglo je u najboljem mogućem trenutku i podiglo mi samopouzdanje, kao dokaz da i dalje mogu igrati na najvišoj razini. Pobijediti trojicu igrača iz Top 10 u tri dana veliko je ostvarenje i presretan sam", rekao je Đoković.

Kada sam na terenu, ne odustajem

Srpski tenisač govorio je i o natjecateljskom duhu, koji smatra jednom od ključnih stvari svoje dugovječnosti.

"Natjecateljski duh nije nešto s čime se rađate. To morate razvijati i polako graditi. Razvija se tijekom dana i tjedana kada vas nitko ne gleda. Kada svi gledaju, dive vam se ili vas kritiziraju, svatko iz svoje perspektive i prema vlastitom sudu o tome kako igrate ili što biste trebali raditi."

Istaknuo je kako tenis, kao individualni sport, zahtijeva potpunu posvećenost – i na terenu i izvan njega.

"Tenis kao individualni sport traži sto posto posvećenosti, ne samo zbog treninga nego i zbog načina života. Ako se jednog dana ne osjećate dobro, eliminirani ste. Ne možete samo sjesti na klupu i čekati da vas netko drugi zamijeni. To je prilično surov sport jer imate sustav eliminacije, sve je u nokaut-sustavu."

"Možete izgubiti u prvom kolu jer se niste naspavali prošle noći, otrovali ste se hranom ili se dogodilo nešto drugo – i vi ste ispali. Ali upravo to ovaj sport čini zahtjevnim i posebnim. Duh da nikada ne odustajete i da ste potpuno posvećeni uvijek je sa mnom. Kada sam na terenu, bez obzira na to tko je s druge strane mreže, ne odustajem. Guram sebe do granica, posebno kada igrate finale velikog turnira pred punim stadionom", dodao je Đoković.

Ljudi očekuju da budete najbolji

Đoković je govorio i o drugoj strani svoje karijere – pritisku koji dolazi sa slavom i statusom jednog od najvećih sportaša svih vremena.

"Uvijek osjećam dodatni pritisak i važnost zbog svog privilegiranog statusa. Izaći na bilo koji teren, bilo gdje u svijetu, posebno posljednjih pet godina, i biti ono što jeste – to je nešto posebno. Ljudi očekuju da budete najbolji i to sa sobom nosi veliku odgovornost."

Priznao je da taj pritisak ponekad može biti i teret.

"To je i motivirajući faktor, mada, ako se ne osjećate dobro, može biti i teret jer osjećate veliku težinu na ramenima. Ali tako i treba biti."

Đoković svoj uspjeh, kako kaže, doživljava i kao svojevrsnu misiju.

"Iskreno vjerujem da mi je Bog dao ovu priliku i talent da budem ono što jesam i da budem tu gdje sam sada. Zahvalan sam na tome. Trudim se ispuniti svoju misiju i razviti svoj potencijal što je više moguće."

Na kraju je govorio i o odgovornosti koju nosi činjenica da ga milijuni ljudi diljem svijeta dolaze gledati uživo.

"Ljudi dolaze iz cijele Kine ili iz bilo kojeg drugog dijela svijeta kako bi me vidjeli barem jednom u životu. Kobe Bryant imao je običaj reći da vjerojatno uvijek postoji jedan ili više navijača koji će vas barem jednom gledati kako se natječete. Ne igrate samo za sebe, igrate za ljude i za sport. Kada ste zvijezda, mnogo toga u vašem životu postaje veće od vas samih."

A Đoković, čini se, još uvijek nije spreman stati. S 39 godina ponovno je pomaknuo granice, osvojio 102. naslov i pokazao da za njega pitanje godina još uvijek nije prepreka – nego samo još jedan rekord koji može pokušati nadmašiti.