Tko je ponizio legendarnog atletičara, Hitler ili američki predsjednik Roosevelt?

Afroamerički sprinter Jesse Owens pobijedio je u utrci na 100 metara na Olimpijskim igrama u Berlinu 3. kolovoza 1936. godine.

Zanimljivo je da ga je prije natjecanja posjetio Adi Dassler (po kojem se zove poznata marka sportske opreme Adidas) i uvjerio ga da na Olimpijadi koristi njegove tenisice. Inače, Adi se u to doba bio razišao sa svojim bratom Rudolfom, koji je bio veći nacist. Rudolf je ovome iz prkosa osnovao vlastitu tvornicu (poznata Puma).

Jesse Owens je na toj Olimpijadi osvojio čak 4 zlatne medalje, noseći Adidas tenisice. Pobjeđuje prvo na 100 m, potom 4. kolovoza u skoku u dalj, 5. kolovoza na 200 m, te 9. kolovoza 1936., kao član štafete (Jesse Owens, Ralph Metcalfe, Foy Draper i Frank Wykoff) trijumfira na 4 x 100 m.

Taj podvig ostao je nenadmašen 48 godina, sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu, gdje njegov podvig ponavlja njegov dostojni nasljednik – Carl Lewis.

Je li mu Hitler čestitao?

Tadašnji njemački diktator Adolf Hitler koristio je Olimpijske igre 1936. godine za promociju nacističke Njemačke. Pobjeda jednog afroameričkog trkača nije se, dakako, uklapala u sliku o nadmoćnosti arijevske rase.

Dugo se vremena prepričavala priča kako je Hitler nakon što je vidio Owensovu pobjedu napustio stadion izbjegavši tako čestitati mu na pobjedi. Međutim, jedan je njemački novinar 2009. iznio da je sam pokojni Owens tvrdio da mu je Hitler zapravo čestitao. Navodi kako mu je pokazao fotografiju koja to potvrđuje.

Legendarni atletičar u svojoj autobiografiji The Jesse Owens Story, navodi:

"Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su kroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Führera".

Naprotiv, Owens je bio razočaran reakcijom predsjednika Roosevelta koji mu ni na koji način nije čestitao, vjerojatno zbog straha od reakcije u južnim državama SAD-a.

Jesse Owens nije imao sreće da nastavi svoj niz na sljedećim Olimpijskim igrama. Predviđene Igre u Helsinkiju, 1940., "otpuhao" je Drugi svjetski rat, kao i one 1944. koje su se trebale održati u Londonu.

Rasna diskriminacija

U to doba, Jesse Owens se u domovini još nije smio ni voziti u prednjem dijelu autobusa.

Franklin D. Roosevelt, u to vrijeme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Owensa u Bijelu Kuću. Owens kasnije podsjeća da je Roosevelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler.

Neposredno po završetku berlinskih Igara Avery Brundage, tadašnji predsjednik Američkog olimpijskog odbora, poslao je cijelu ekipu trkača na promotivnu turneju po Europi. Zbog izuzetno loših uvjeta, neimaštine i gladi, Owens je napustio turneju u Londonu i vratio se u SAD usprkos prijetnjama predsjednika AOA.

Zbog toga ga je Američki atletski savez suspendirao, zabranivši mu nastupanje na svim sportskim natjecanjima u SAD-u.[2] Owens nije ništa lakše živio. Ostao je u sportu, ali ne više tako ozbiljno. Reklamirao se po raznim natjecanjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 yardi, dajući im prednost od 10 do 20 yardi.

Naknadno stvoreni mit

Svoju je popularnost iskoristio utoliko što je dobio posao DJ-a u jazz klubu u Chicagu.

Predsjednik Gerald Ford dodijelio mu je 1976. godine odličje "Presidential Medal of Freedom", a George H. W. Bush ga je posmrtno 1990. godine, odlikovao odličjem "Congressional Gold Medal".

Veliki uspjeh na berlinskim Igrama 1936., koji je, neovisno o njemu, izazvao snažne političke konotacije i to u predvečerje Drugog svjetskog rata, stvorili su od ovog iznimnog sportaša mit i jednog od najvećih atletičara i najvećih sportaša u povijesti.

Inače, bio je "teški" pušač. Umro je s nepunih 67 godina, od raka pluća, 31. ožujka 1980. u Tucsonu, Arizona, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery, Chicago, Illinois.