U Opatiji je na vječni počinak ispraćen Nikola Pilić, jedan od najvećih tenisača i trenera koje je Hrvatska ikada imala. Od velikana su se u uskom krugu obitelji i prijatelja oprostili brojni tenisači koje je oblikovao, a među njima i Novak Đoković
U tišini i dostojanstvu, na opatijskom gradskom groblju, teniska je obitelj ispratila jednog od svojih najvećih članova.
Nikola "Niki" Pilić, legendarni igrač, vizionarski trener i mentor generacijama tenisača, preminuo je u 87. godini, a njegov posljednji ispraćaj okupio je one čije je živote i karijere duboko obilježio, piše Večernji.hr.
U uskom krugu obitelji, uz suprugu Milicu Miju Adamović te najbližih prijatelja, od Pilića su se oprostila i neka od najvećih imena svjetskog tenisa.
Među njima su bili Novak Đoković, Mario Ančić i Ivan Ljubičić, a vijenac je poslao i Boba Živojinović, svjedočeći o poštovanju koje je Pilić uživao diljem regije i svijeta.
Atmosfera je bila ispunjena tugom, ali i dubokim poštovanjem prema čovjeku koji je tenisu dao sve, a Opatiju, u kojoj je vodio svoju akademiju, desetljećima zvao svojim domom.
Posebno emotivan bio je oproštaj Novaka Đokovića, koji je Pilića često nazivao svojim "teniskim ocem".
Vidno potresen, Đoković je održao dirljiv govor u kojem se prisjetio svojih početaka, kada ga je kao 12-godišnjaka Jelena Genčić poslala u Pilićevu akademiju u München. Upravo je ondje, pod Pilićevim budnim okom, mladi Đoković dobio temelje koji su ga kasnije oblikovali u jednog od najvećih tenisača svih vremena.
Njihova veza nadilazila je odnos trenera i učenika; Pilić mu je bio mentor, zaštitnik i drugi otac, a Đoković se od njega oprostio i emotivnom porukom na društvenim mrežama, zahvalivši mu na svemu što ga je naučio o tenisu i životu.
Uz Đokovića, od svog mentora i izbornika oprostio se i Mario Ančić. Njegov je govor također bio prožet emocijama, prisjećajući se dana kada je Pilić vodio hrvatsku reprezentaciju do povijesnog trijumfa u Davis Cupu 2005. godine.
Taj je naslov, osvojen u Bratislavi, bio kruna Pilićeve trenerske karijere s Hrvatskom, a Ančić i Ivan Ljubičić bili su ključni igrači te zlatne generacije.
Pilićeva vjera u njih i strateška genijalnost vodili su ih od trećeg razreda natjecanja do pobjede nad velesilama poput SAD-a i Rusije, a Ančićeve riječi na ispraćaju bile su zahvala za to nezaboravno putovanje i neizbrisiv trag koji je Pilić ostavio na hrvatskom tenisu.
