Puno toga je u karijeri napravio Nikola Pilić, ali ono što je uradio na Olimpijskim igrama 1992. godine je nešto posebno. Njemačka je odlučila u konkurenciji parova zaigrati s nemogućom kombinacijom - Boris Becker/Michael Stich.
Obojica su bila vrhunski tenisači, te godine je Becker uzeo pet naslova, najviše na Touru, Stich je zaradio najviše novca. Na kraju godine Becker je bio treći, Stich četvrti na svijetu. Problem je ležao u činjenici što su Boris i Michael bili ljuti rivali, nisu uopće razgovarali. Tek bi se pozdravili prije izlaska na teren.
"Njih dvojica nisu progovorili ni riječ, jedan s drugim. Bilo je veliko rivalstvo između njih. Nikada zajedno nisu igrali u Davis Cupu. Stich je godinu dana ranije dobio Beckera u finalu Wimbledona. Trebalo je mnogo diplomatskih vještina. Obojica su bili igrači svjetske klase, visoko motivirani, ali morao sam ih okupiti. Oni su bili smješteni u odvojenim sobama, ja sam pripremajući taktiku išao od sobe do sobe prenoseći poruke od jednog do drugog. Morao sam mnogo lagati. Otišao bih do Borisa i pričao kako je Michael hvalio njegovu igru, a onda bih to napravio kod Michaela" pričao je puno godina kasnije Pilić. U jednom trenutku je objasnio obojici:
"Slušajte momci, ako želite osvojiti medalju, ako želite pobijediti favorite domaće publike, morate igrati kao tim i razgovarati jedni s drugima".
Beckera i Sticha je u četvrtfinalu olimpijskog turnira čekao domaći par, jedan od najboljih u svijetu Sergio Casal i Emilio Sanchez. Igrali su Španjolci kući, na domaćem terenu uz ogromnu podršku navijača. Becker i Stich su slavili u pet setova.
"Bili smo mladi i glupi. Nismo tada razgovarali. Onda smo počeli igrati kao tim. Obojica smo tada poraženi u singlu, u paru smo izborili polufinale. Medalja je bila tu, ali smo željeli zlato. Znali smo da smo dobri singl igrači i znali smo da ćemo zbog našeg stila, servisa i voleja dobro igrati i u parovima. Igrali smo Davis Cup ranije pa smo znali kako jedni drugi igraju, ali smo pojedinačno bili toliko veliki rivali da to jednostavno nismo mogli zanemariti. Ali obojica smo shvatili da on treba mene, a i on meni da osvojimo medalju, i to se i dogodilo", pričao je Becker.
"Nismo bili najbolji prijatelji, ali smo imali najveće poštovanje jedno prema drugom na teniskom terenu. Znali smo što možemo. Okupili smo se i shvatili da ovo možemo samo kao tim. Usprkos svim raspravama o tome da se nismo slagali, samo smo pokazali da biti profesionalan i imati puno poštovanja jedni prema drugima čini sve mogućim", govorio je Stich.
Becker i Stich su u polufinalu savladala Miniussija i Franu iz Argentine u pet setova, u finalu u četiri kombinaciju Wayne Ferreira/Piet Norval iz Južne Afrike. Trenutak u kojem zagrljeni slave zlatnu medalju će ostati za sva vremena. Dvojica sjajnih igrača su napravila nešto veliko, ali ih to nije promijenilo.
Kada je Becker te večeri slavio s njemačkim timom osvojeno zlato, Stich je već bio u avionu za kući. Jednostavno su bili takvi. Tek puno godina kasnije, kada je Becker završio iza rešetaka, Michael mu je napisao pismo. Njegov dugogodišnji rival bio je tu za njega u jednom od njegovih najtežih trenutaka i stajao je uz njega.
