Assadollahzadeh: Iranac koji je odlučio pobjeći

Powerlifting je sport koji se temelji na tri različite vježbe snage – squat (čučanj), bench press (potisak s klupe) i deadlift (mrtvo dizanje). Svaka od ovih vježbi zahtijeva posebnu tehniku koja omogućava powerlifteru da podigne njemu najveću moguću kilažu, a da ga u isto vrijeme održi zdravim i lišenim ozljeda.

U powerliftingu je glavni i jedini cilj podići najveću moguću (često i nemoguću) kilažu. Svaki powerlifter ima 3 pokušaja u svakoj disciplini. Cilj je podići maksimalnu kilažu jednom. To se naziva One rep max ili skraćeno 1RM. Iz svake discipline uzima se najbolji pokušaj te se oni zbrajaju u tzv. total.

Jedna posveta je sve promijenila

To je ono najvažnije kada se priča o powerliftingu, sportu kojim se bavi Iranac Amir Assadollahzadeh. Počeo je s 18 godina i do danas je osvojio četiri naslova prvaka Azije. Sasvim dovoljno za jedan pristojan život u svakoj zemlji, pa i u Iranu. I Amiru nije bilo loše sve do trenutka kada se sudarati s političkim okruženjem. Kada je ove godine osvojio brončanu medalju unutar Svjetske klupske Lige prvaka. Medalju je posvetio zdravstvenim djelatnicima koji su se kod kuće borili s pandemijom Covid-19.

Ovakva dobrotvorna gesta bila bi pozdravljena u gotovo svakoj zemlji, međutim neki su Iranu očekivali da Amir medalju posveti Qasemu Soleimaniju, pokojnom vojnom časniku koji je ubijen u američkom zračnom napadu 2020. U vrijeme svoje smrti, Soleimani je bio zapovjednik zloglasnih tajnih snaga "Quds Force" a mnogi analitičari ga smatraju desnom rukom iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija.

Pod velikim pritiskom

Kada to Amir nije napravio, našao se pod pritiskom. Na svjetskom prvenstvu u norveškom gradu Stavangeru, ljudi iz vodstva reprezentacije su tražili od Assadollahzadeh da se tijekom nastupa pojavi u majici s likom baš Qasema Soleimanija.

"Ako odbijem nositi majicu, po povratku u Iran, ja i moja obitelj suočit ćemo se s problemima. I s nama će se postupati kao s nekim tko je protiv vladajućeg režima. Ja sam odbio nositi tu majicu" kaže Amir Assadollahzadeh.

"Svih ovih godina koliko se bavim sportom, bio sam samo sportaš, nikada nisam imao namjeru da se bavim političkim pitanjima. Ostvarene rezultate sam posvetio sebi, ali i svom narodu, svojoj zemlji" pričao je Assadollahzadeh.

"Ili ćete nositi majicu na pozornici, kako bismo mogli snimiti slike i video zapise i poslati ih u Iran, ili ćemo sigurno poduzeti pravni postupak protiv vas nakon vašeg povratka u Iran", još jednom su mu objasnili pojedinci koji su bili tu negdje oko reprezentacije, očito s određenim zadacima.

Zbog majice, bijeg

Uzaludno je Assadollahzadeh pokušavao nadređenima objasniti kako mu pravila natjecanja sprječavaju da nosi bilo što sa slikom ili logotipom i da bi to značilo suspenziju, odnosno diskvalifikaciju. Umjesto da se odmara u hotelu noć prije natjecanja, Assadollahzadeh kaže da nije mogao ni spavati jer se hrvao s odlukama koje mu mijenjao život. Na kraju je odlučio pobjeći. Usred noći. Klasični bijeg.

"Nisam imao izbora. Zgrabio sam što mi je trebalo i otrčao na autobusnu stanicu, ali sam zakasnio pet minuta. Bilo je jako mračno i bio sam pod velikim stresom. Otrčao sam punom brzinom ulicom ispred hotela dok konačno nisam stigao do benzinske crpke. Zamolio sam čovjeka koji je tamo radio da mi nazove taksi", prisjeća se Assadollahzadeh.

Njegov prvi plan je bio otići autobusom do Osla, ali kada se to izjalovilo, taksijem je otišao do grada u blizini Stavangera gdje je čekao drugi autobus.

"Na jednoj od stanica izašao sam iz autobusa i bacio telefon u vodu jer sam se bojao da me prate."

Definitivno nije bilo povratka, znao je to Amir.

"Pretrčao sam tri kilometra u hladnoj noći i napokon pobjegao. Sto posto sam siguran da bih bio suočen sa zatvorom, mučenjem i možda još gore od toga - pogubljenjem", rekao je Assadollahzadeh i tužno dodao:

"Jako sam, jako, jako nesretan zbog činjenice da možda više nikada neću vidjeti svoju obitelj. To mi je jako bolno. Teško mi je to izraziti riječima," kaže Amir koji još uvijek čeka azil u Norveškoj.

Amir Assadollahzadeh je samo jedan u nizu sportaša koji su imali taj "susret" s vlašću. Neki su poput vaterpolist Amira Dehdarija uhvaćeni, hrvač Navid Afkari je pogubljen, boksač Omid Ahmadi Safa i sada traži azil po Europi, šahovski velemajstor Mohammad Amin Tabatabaei bio je prisiljen povući se s turnira kako se ne bi susreo s protivnikom iz Izraela.