Ne. Najbolja ikada? Da. Ali semafori su takvi bili u tom trenutku, nisu jednostavno mogli pokazati ocjenu koju je dobila tek 149 centimetara visoka i 38,5 kilograma teška mlada gimnastičarka iz Rumunjske Nadia Comaneci.

Nadia je dobila čistu desetku i u tom trenutku jednostavno promijenila povijest gimnastike. Precizniji da budemo dobila je čiste desetke, njih čak sedam.

Naravno, osvojila je zlato. Ne jedno već tri. Ukupno je u Montrealu uzela ukupno pet medalja – zlato u višeboju, dvovisinskom razboju i gredi, srebro u ekipnom natjecanju i broncu za vježbe u parteru.

I tako je automatski postala velika zvijezda, ne samo u svojoj Rumunjskoj. Koja ju je nagradila automobilom i jednomjesečnim putovanjem na odmor. Sve je bilo u tom trenutku idealno. Ili je samo tako izgledalo na površini?

Upravo tako, jer sve ono što je prošla u svom životu prošla Nadia Comaneci daleko je od idealnog, daleko od normalnog. Ali to ćemo saznati puno godina kasnije.

Režim je imao svoje prste

U knjizi "Nadia And The Securitate" povjesničar Stejarel Olaru je pisao o tome kako su i sami agenti, navikli na svakakve brutalnosti ostajali zatečeni onim što su mogli vidjeti na treninzima bračnog para Károlyi, Béle i njegove supruge Márte. Ali prije svega Béle kojeg je pratila tajna služba Nicolae Ceaușescu.

- Djevojke su primale udarce sve dok im nos ne bi prokrvario, a kažnjavalo ih se tako da ih se fizičkim vježbama iscrpi do krajnje granice, napisao je jedan od agenata u nekom od svojih izvještaja tih sedamdesetih godina.

Nadia je imala nekih šest godina kada se počela baviti gimnastikom. Njen talent je primijetio upravo Károlyi s kojim je počela raditi od svoje sedme. Naravno, u država kao što je bila Rumunjska u to vrijeme sustav je bio jasno izgrađen.

Država je dala svoje mišljenje, Comaneci je dobila puno bolje uvjete nego prosječne gimnastičarke, ali je morala trenirati, nekada u po pet, šest sati dnevno.

Morala je paziti na svoju ishranu, a opasni Béla je često znao kažnjavati djevojčice ako " bi dobile koji gram" pa su zbog toga mnoge patile od bulimije.

- Po prirodi nikada nisam zadovoljan. Nikad nije dovoljno, nikad. Moje gimnastičarke najbolje su pripremljene na svijetu. I pobjeđuju. To je ono najvažnije, znao je reći Károlyi.

Zanimljivo u svojim memoarima Nadia nije pisala o zlostavljanima i drugim stvarima, a mnogi su ustvari skloni tvrdnji kako je sam Béla bio na udara vladajućeg režima jer je bio Mađar, jer nije bio "poželjan".

Drugi će reći kako Ceausescuov režim nije ništa napravio kako bi spriječio Karolyija u zlostavljanjima i to zbog čiste političke kalkulacije. U jednom trenutku roditelji Nadia Comaneci tražili da razgovaraju čak i osobno s Ceausescuom. Iako je sastanak dogovoren, otkazan je u posljednji trenutak.

Prve važnije rezultate Nadia je ostvarila na Europskom prvenstvu u Skienu (Norveška). Tamo je bila nedodirljiva. Osvojila je četiri zlatne medalje i jednu srebrnu. U pet disciplina.

Zagrijavanje za Montreal će biti nastup u New Yorku, na Američkom kupu gdje je ustvari najavila ono što će se dogoditi par mjeseci kasnije. I ono što je jako važno u karijeri, ali i životu ove sjajne gimnastičarke, jeste da je baš tada upoznala američkog gimnastičara Barta Connera koji je imao 18. godina.

Pokušala samoubojstvo

I nakon što se dogodio Montreala, stvari u životu tada nadolazeće zvijezde su se počele mijenjati. Na gore.  Krenulo je razvoda roditelja, a onda je stigla i promjena trenera po naređenju države. Nadia to jednostavno nije izdržala.

Počela je razmišljati o samoubojstvu. Popila je sredstvo za izbjeljivanje veša, ali su je uspjeli pronaći i završila je u bolnici. Naravno, tijekom oporavka Nadia je dobila koji kilogram viška i izgubila onu svoju formu.

Gledajući iz današnje perspektive, ni rezultat u Moskvi na Igrama nije bio loš, uzela je Nadia dva zlata, dva srebra, međutim perfekcionist Béla kakav jeste optužio suce da su Nadiu zakinuli za bodove kako ne bi bila bolja od Ruskinja.

Sve se dodatno zakompliciralo nakon što je njezin trener 1981. prebjegao u Ameriku i zatražio azil, a ona se vratila u Rumunjsku.

To se dogodilo u vrijeme kada je rumunjska vlada organizirala jednu turneju po svijetu, točnije Americi na kojoj je država zaradila 250.000 dolara. Nadia je dobila samo 1000 i na kraju se sama vratila kući.

Tamo gdje će preuzeti režim pod svoje.  Nadia je 1981. u dobi od 20 godina objavila da završava svoju natjecateljsku karijeru, što je šokiralo mnoge.

- Bila sam praćena, prisluškivana. Znala sam da oni znaju za svako mjesto gdje sam bila i s kim sam razgovarala. Obitelj i ja smo se svakog mjeseca borili da bismo imali nešto za jesti, prisjeća se Nadia koja nije naravno mogla napustiti zemlju.

Da stvar bude zanimljivija, počeli su je povezivati s Ceaușescuom juniorom, Nico. Iako su se u javnosti mogli vidjeti skupa, Nadia je imala svoju ljubav, glumca i pjevača Stefana Banica.

Stefanu je neslužbeno naređeno da ostavi Nadiu koja je u tom trenutku bila trudna. Nadia je u tajnosti pobacila bebu, ali i ponovno pokušala samoubojstvo.

Na kraju bijeg

Pisalo se i pričalo o tome kako ju je Nico silovao, ali ona to nikada nije potvrdila, međutim ni demantirala. Opet je došla do ruba, opet je probala sebi oduzeti život, a onda je na nekih mjesec dana prije sloma režima u Rumunjskoj odlučila pobjeći.

Za plan i ideju bijega znali su samo njen prijatelj Constantin Panait i njegova supruga.

- Još i danas, kada se toga sjetim, oči mi se ispune suzama. Nikome nisam rekla. Znao je samo moj brat te njegova žena koji su me u tajnosti dopratili do granice s Mađarskom.

Bojala sam se da će majka umrijeti od tuge kada sazna, ali u onoj državi više nisam mogla živjeti. U to vrijeme ako ste se odlučili na bijeg, to je ustvari značilo da vas više nema. Nema povratka.

Sjećam se kako mi je brat rekao: "Idi potraži bolji život". Bilo je teško napraviti taj korak ali mi je instinkt govorio da moram nešto poduzeti odmah. Plan za bijeg je podrazumijevao prelazak rijeke, pa onda prvo ulazak u Mađarsku, te prelazak u Austriju.

Nešto kao u filmovima. Zahvaljujući Panaitu se dokopala američkog veleposlanstva, odakle je odletjela u New York. Bez ičega, niti jedni medalju nije uspjela ponijeti sa sobom.

Problemi u Americi

Činilo se kako je najgore prošle, međutim, nije sve išlo kako je Nadia planirala u Americi. Uspjela jeste pobjeći iz jednog režima čiji je talac bila, ali je onda postala to isto, samo sustava, već jednog čovjeka.

Constantina Panaita koji je jednostavno Nadiu pod kontrolom. Ona nije mogla napraviti niti jedan korak bez njegove dozvole. Nije mogla kontaktirati bivšeg trenera Bélu, prijatelja Connera ili bilo koga drugog.

Panait je jednostavno  naplaćivao njene intervjue i gostovanja po emisijama i tako, od čega je zaradio više od 200.000 dolara, što nije mali novac.

Na kraju je nekako trener Károlyi preko određenih ljudi zaprijetio policijom Panaitu, a ovaj je pobjegao s novcem, pa je Nadia ostala sama. Još jednom je morala krenuti iz početka.

- U to vrijeme sam bila izgubljena. Nisam imala svoj dom, niti u Americi, dok sam kod kuće još uvijek bila izdajnik. Ali sam nekako vjerovala, nadala se da je sve to privremeno, da će biti bolje.

U gomili lažnih prijatelja, jedan je ipak bio pravi. Onaj kojeg je upoznala u Montrealu 1976. godine. Bart Conner. U to vrijeme Nadia je živjela baš u Kanadi, s Bartom je skoro pola godine uglavnom razgovarala telefonski, a onda je preselila kod njega u Oklahomu gdje se opet posvetila gimnastici.

- Sve smo počeli polako graditi, komad po komad. Svidjelo mi se sve kod njega. Od razumijevanja, svega ostalo, međutim naša ljubav nije iskočila iz torbe.

Prošle su godine kada smo od prijatelja postali nešto više, kaže danas Nadia. Nadia i Bart su se vjenčali u Bukureštu 1996. godine.  Vlada taj je dan proglasila neradnim, vjenčanju je prisustvovalo 10.000 ljudi.