Udo Lattek, simbol za nogometnog trenera u Njemačkoj

Udo Lattek, jedan od najvećih nogometnih trenera u povijesti, rođen je na današnji dan prije 90 godina, 16. siječnja 1935. u mjestu Bosemb, Istočna Pruska (danas Boże, sjever Poljske).

S 14 velikih naslova, Lattek je jedan od najuspješnijih trenera u povijesti nogometa, a često je zvan i njemačkim najuspješnijim trenerom ikad, pogotovo zbog uspjeha s Bayern Münchenom. Kasnije je osvajao trofeje i s Borussijom Mönchengladbach i FC Barcelonom.

Uz to, trenirao je i Borussiju Dortmund, Schalke 04 i 1. FC Köln. Uz Talijana Giovannija Trapattonija, Lattek je jedini trener koji je osvojio sva tri velika europska klupska naslova, a jedini je koji je to učinio s tri različite momčadi.

Godine 1962., pridružio se momčad VfL Osnabrücka. U Osnabrücku je prvi put igrao u tada najjačoj njemačkoj ligi, "Oberligi", i to u njenoj sjevernoj diviziji. U njoj je igrao do osnutka Bundeslige, 1963. godine, kada je "Oberliga" postala drugom ligom.

Igrao je na poziciji središnjeg napadača, i bio je poznat po svojim pogodcima glavom, pogotovo u razdoblju između 1962. 1965., kada je postigao 34 pogotka u 70 ligaških nastupa.

Trenerska karijera

Na svom trenerskom vrhuncu, Lattek je smatran jednim od najboljih i najuspješnijih trenera na svijetu. Bundesligu je osvojio osam puta - šest puta s Bayernom i dva puta s Borussiom iz Mönchengladbacha, a uz to je osvojio i tri DFB Pokala. Uz jedanaest domaćih, osvojio je i tri europska trofeja.

Njegov najveći rezultatski uspjeh stigao je 1974. godine, kad je s Bayernom osvojio tadašnji Kup Europskih Prvaka, odnosno ekvivalent današnje Lige prvaka. Nakon što su u finalu protiv madridskog Atletica prvi put odigrali neriješeno 1:1, Bavarci su u uzvratu slavili s uvjerljivih 4:0 i tako postali prva njemačka momčad koja je uspjela osvojiti prestižni trofej.

Lattek je prije mirovine još dva puta dolazio do finala, no nije uspijevao ponoviti uspjeh iz 1974. Gubio je od Liverpoola s Borussiom Mönchengladbach 3:1 1977. godine i od Porta s Bayernom 2:1 deset godina kasnije.

Ipak, Lattek se nalazi u maloj odabranoj skupini trenera koji su u trenerskoj karijeri uspjeli osvojiti sva tri europska trofeja. 1979. godine je Borussiu odveo do osvajanja Kupa UEFA pobjedom protiv Crvene Zvezde, da bi s Barcelonom 1982. godine osvojio Kup Pobjednika Kupova.

"On je bio jedan od najmodernijih trenera u Europi i oblikovao je nogomet kao malo drugih nakon njega. Možemo se samo pokloniti njegovom uspjehu." rekao je o Latteku bivši njemački izbornik Joachim Löw. 

Učio je za trenera

Njegova karijera mogla je prestati i prije nego što je počela, već u adolescentskoj dobi, kad je njegov otac gotovo odlučio kako mu neće nastaviti plaćati školovanje. Na kraju se ipak predomislio i Lattek je otišao studirati u školu specijaliziranu za sportske znanosti u Kölnu

Koristivši ono što je tamo naučio prilikom školovanja za profesora tjelesnog odgoja, Lattek je simultano kompletirao i sve što mu je bilo potrebno za dobivanje trenerske licence pod vodstvom Hennesa Weisweilera, bivšeg asistenta u stručnom stožeru njemačke reprezentacije.

On je Latteka preporučio za istu ulogu u stručnom stožeru izbornika Helmuta Schöna, što mu je omogućilo da napravi prvi korak prema profesionalnoj trenerskoj karijeri između 1965. i 1970. godine, što je uključivalo i put u Englesku na Svjetsko prvenstvo 1966. godine.

Beckenbauer ga preporučio Bavarcima

Na preporuku Franza Beckenbauera, tadašnje zvijezde i Bayerna i njemačke reprezentacije, uprava minhenskog kluba je angažirala mladog trenera i povjerila mu vođenje svoje prve momčadi. Bilo je to prvo poglavlje u jednoj od najvećih priča o uspjehu u njemačkom nogometu.

Naslijedivši legendarnog Branka Zebeca, proveo je Lattek gotovo devet godina na klupi Bayerna (od 1970. do 1975. i 1983. do 1987.), a u tom razdoblju vodio je 299 utakmica i upisao 184 pobjede, upisavši svoje ime u klupsku knjigu rekorda.

Lattek je složio legendarnu momčad Bayerna s Beckenbauerom, Müllerom, Maierom, Breitnerom i Uli Hoeneßom, te stvorio najjaču momčad svijeta u to vrijeme. Do 1975. godine, s Bayernom je osvojio tri prvenstva zaredom, te Kup prvaka 1973./74. godine.

Šestorica članova tadašnje Bayernove momčadi su bile dio njemačke reprezentacije koja je osvojila SP 1974. i EP 1972. godine. Iz Münchena je prvi put otišao 1975. godine zbog loše sezone, a zamijenio ga je Dettmar Cramer.

Između dva mandata u Munchenu, osvojio je dva naslova prvaka Njemačke i Kup UEFA s Borussiom iz Mönchengladbacha, nakon čega je dvije godine proveo u njihovom imenjaku iz Dortmunda. 

S namjerom da se okuša i izvan Njemačke, preselio je na klupu Barcelone, s kojom je potvrdio svoj status jednog od najnaprednijih taktičara svog vremena osvojivši usput Kup Pobjednika Kupova i Kup Kralja, da bi se 1983. godine vratio u Bayern.

Latteka je u Bayern zaposlio njegov nekadašnji igrač, Uli Hoeneß, koji je postao komercijalni menadžer kluba. Nasljedio je Mađara Pal Csernaija. S Bayernom je osvojio još dva kupa i tri prvenstva zaredom. U finalu Kupa prvaka 1987. izgubio je od FC Portoa, unatoč sjajnim igračima, poput Rummeniggea, Matthäusa, Augenthalera, Hoeneßa, Lerbyja i Pfaffa.

Nakon otkaza 1987., nasljedio ga je nekadašnji igrač, Jupp Heynckes.

Plavi pulover

Nova promjena stigla je kad je preuzeo mjesto sportskog direktora Kölna, a upravo iz tog razdoblja datira jedan od najpamtljivijih detalja njegove karijere. Za vrijeme prve utakmice Kölna u sezoni 1987./1988., u remiju 1:1 s Karlsruherom, usred ljeta, Lattek je fotografiran s plavim puloverom na sebi.

Na pitanje prisutnih novinara o tome, izjavio je kako je to nova amajlija Kölna, koju će skinuti tek kad izgube prvu utakmicu. Momčad je prvih petnaest utakmica u sezoni odigrala bez poraza, a plavi pulover je zaradio svoje mjesto u povijesti.

No, Lattekovi trenerski dani još nisu bili iza njega. Vratio se na klupu kao trener Schalkea 1992. godine, a kad je Borussiji iz Dortmunda 2000. godine prijetilo ispadanje iz lige, uspjeli su ga uvjeriti da se vrati iz mirovine po posljednji put.

U tandemu s Matthiasom Sammerom u posljednje tri utakmice sezone je osvojio sedam bodova i sačuvao im prvoligaški status.

U novijim godinama stekao je kultni status među njemačkim ljubiteljima nogometa tijekom šesnaestogodišnje karijere stručnog komentatora u emisiji Doppelpass, koja se nedjeljom ujutro emitira na sportskoj tv postaji Sport 1, odakle je otišao u mirovin u svibnju 2011. godine.

Umro je u Kölnu 1. veljače 2015. godine.