Stadion u Beču idealno mjesto za početak jedne velike priče

Realno gledajući reprezentacija BiH je napravila svoje. Prije početka kvalifikacija samo su rijetki razmišljali o prvom mjestu u skupini. Nakon ždrijeba navijači su se potajno nadali da bi se BiH mogla uključiti u borbu za drugo mjesto. Novinari su stalno isticali tu činjenicu kako reprezentacija nema igru, kako se previše sastav mijenja, kako se pojedini igrači pozivaju, pojedini ne.

Sa svakom novom pressicom se ulazilo u polemike za izbornikom Barbarezom. Nakon trijumfa protiv Rumunjske u gostima, pričalo se o sreći, nakon Cipra i San Marina i osvojenim bodovima, blijedom izdanju, slaboj igri, iako je reprezentacija do susreta s Austrijom bila na maksimalnih četiri od četiri. 

O kritikama nakon remija na Cipru ne treba niti govoriti. Prije drugog susreta s Rumunjskom je stvorena atmosfera koja nije obećavala ništa dobro. Međutim i to je reprezentacija BiH prošla. Utakmicu prije kraja ima baraž u džepu, u kojem recimo neće biti selekcija kao što su Srbija, Slovenija, Mađarska, Švedska, Rumunjska. I tko zna tko će još ostati bez baraža ili plasmana na SP.

Naravno, ovih 16 bodova koliko je BiH osvojila do sada nisu garancija da će i BiH igrati na SP, da će dobiti Austriju ili eventualno proći baraž, ali da će momci od kojih se neki ne sjećaju Sergeja Barbareza kao igrača, koji su tek rasli i odrastali dok je Edin Džeko igrao i zabijao, dati sve večeras, u to nema sumnje.

Iako mlada, ova ekipa je pokazala da ima karakter. Vratili su se i igrali nakon poraza od Nizozemske 2-5, nakon "sedmice" protiv Njemačke, nakon što je Cipar izjednačio u Zenici u 45. minuti. Vraćali su se protiv Austrije, Rumunjske. Jesu ispustili pobjedu na Cipru, ali ovo je takva selekcija. Iz koje opet čini se još uvijek Barbarez nije izvukao maksimum i koja može još puno toga dati bez obzira što večeras bude u Beču.

Ovo je mlada selekcija, ovo su igrači koja će nekada "malo izgubiti" na terenu, koji neće ispoštovati određene zadatke, ali najvažnije je da ova selekcija "igra lopte". Odrasta i igra. U vremenima kada se do najsitnijih detalja analizira i planira, kada treneri, izbornici traže rezultat bez obzira na sve, kada je sve postalo do "bola" predvidljivo, pojavila se skupina igrača koji vole da se malo igraju. Muharemović (22), Dedić (23), Tahirović (22), Gigović (23), Alajbegović (18), Bajraktarević (20), Baždar (21). Godine ovih igrača govore za sebe.

I zato večeras, ove mlade momke treba "pustiti" da igraju. Bez obzira kako se situacija razvijala na terenu, tko vodio, tko gubio. Stadion u Beču je "vidio" mnoge velike utakmice, možda baš večeras na istom mjestu krene priča o jednoj novoj generaciji, jednoj novoj selekciji.