Kad je reprezentacija BiH posljednji put gostovala u Beču, na Ernst Happel stadionu, u igri je bio plasman u A diviziju Lige nacija.Bilo je to prije sedam godina. Izbornik je bio Robert Prosinečki. Bilo je važno ne izgubiti, na kraju je ostalo početnih 0-0. BiH je s deset bodova završila kao prva, Austrija je ostala tri boda kratka. BiH je izborila A diviziju.
BiH je protiv Austrije igrala šest puta, Sergej Barbarez je kao igrač bio akter dva dvoboja, radilo se o kvalifikacijama za Euro 2002. godine. Na Koševu je bio strijelac za 1-1, u Beču je Austrija slavila 2-0. Kao izbornik je vodio BiH 9. rujna, BiH je kao domaćin poražena 1-2. Prije nego što je krenuo pričati o utakmici, Barbarez je izrazio saučešće porodici ubijene Aldine Jahić, čije je ubojstvo potreslo cijelu bh. javnost, kao i sve u timu.
"U svoje osobno ime i u ime cijelog tima želim izraziti saučešće obitelji Aldine Jahić. Kao sportisti moramo dignuti glas protiv nasilja, posebno femicida. Protiv ovog zločina moramo postupati kako treba. Taj zločin ne smije ostati nekažnjen", rekao je Barbarez.
Koliko je važna taktička disciplina?
“Taktička disciplina je u svakoj utakmici važna i protiv najslabijih i najboljih. To je osnova svakog trenerskog razmišljanja. Već smo jednom igrali s njima, sigurno da možemo dosta toga iz toga izvući. Više manje ih znamo, analizirali smo sve. Želimo iskoristiti samopouzdanje, došli smo da pokušamo pobijediti i otići na Svjetsko prvenstvo.”
Igrački kadar, Emir Karić?
“Svi su spremni, Tarik je spreman, nije to bila neka ozljeda. Što se tiče Emira, još čekamo, kako je FIFA rekla to se mora danas desiti, ako se desi danas to će biti minut do 12 kada moramo prijaviti ekipu. NS Austrije se nije ponio najbolje, uskratili su šansu momku da igra za državu za koju želi.”
Igrali ste dvije slične utakmice, Danska i Srbija, može li biti treća sreća?
“Za mene? Nisam ja bitan, momci su bitni i naša država. Ne volim porediti stvari, drugo je vrijeme bilo, druga ekipa, drugi neki momci, mentalitet, samopouzdanje, kako se došlo do tog rezultata, sve to utiče i na kraju krajeva tko je protivnik. Te usporedbe nema i ne razmišljamo, nisam ni znao da nisi rekao, te stvari trebaju biti u povijesti.”
Koliko vam znači podrška Sušića i Ibiševića koju su istakli ovih dana?
“Moram te razočarati, slabo pratim vijesti. Nisam to pročitao, ali sigurno da je ohrabrujuće kad su ljudi uz nas, kad nam daju podršku i u lošim i dobrim momentima. Pogotovo njih dvojica, prošli su isti put. Hvala im. Uvijek kažem koga nema moramo bez njega, nije postojala utakmica kod mene da nam ne fali pet, šest igrača. Opet nam sedam igrača fali koji bu ušli u sastav. Ne igra ulogu niti sekunde, koncentriram se na momke koji su tu, ti su igrači s nama, odbili su klubove da dođu, imali smo u Zenici podršku povrijeđenih, to je taj momenat koji me pravi sretnim. Prelaze tisuće kilometara iako će možda imati problema s klubovima, ali to čini reprezentaciju.”
Imaju li igrači psihičko opterećenje?
“Ja vidim u njihovom očima da hoće sve, ne vidim ovo kao neki bonus. Vidim kao veliku šansu za ovu ekipu, čak nekima i životnu šansu. Oni tako razmišljaju, žele sve i pod svaku cijenu žele da se pripreme da istrče i da pokažu i sigurno da neće biti laka utakmica, otići na SP nije laka utakmica.”
Dolazi armija navijača, koliko znači podrška i što se naučilo iz prošle utakmice s Austrijom?
“Vidjeli smo u Zenici što znali simbioza, bilo je fenomenalno. Nisam izlazio na zagrijavanje, ali sam u svlačionici čuo navijanje, bio sam pozitivno iznenađen i radostan. To je rezultat da ljudi prepoznaju što se dešava. Ta podrška i slavlje na kraju i sreća. Rekao sam Spahiću nevjerojatno koliko smo ljude učinili sretnim, i to me čini posebnim i zato radim ovaj posao. Rezultat odlučuje o svemu, ali pokušavam da osmijeh bude prioritet.”
Kako se nosite s emocijama i jeste li sanjali ovo?
“Ja sam stvarno od utakmice do utakmice sve mirniji, sve realnije gledam. Nekad mora čovjek biti realan, kako smo gol primili protiv Rumunjske, jedna, druga greška, ali treba reći i da je neko dobro nešto uradio, svjetski. Gledamo da nastavimo put, treba imati snove. I ja kao stariji čovjek, ako to jesam, u nekim danima vjerujem na početku sanjao sam kraj kvalifikacija i ovu situaciju da imamo šansu u studeni za prvo ili drugo mjesto. To je bio moj san, desilo se to, sad sam na zemlji i uživam ove momke gledati. Ponosan sam kakvih karaktera imamo i da ćemo ostvariti svoj san sutra", zaključio je Barbarez.
