Puljčan je u prvu momčad zakoračio kao jedan od najdarovitiih izdanaka svoje generacije, blistao je u juniorskom sastavu Dinama, ali i u mladoj momčadi pod vodstvom trenera Ivana Oskara Jazbinšeka.
Izborio je mjesto i u omladinskoj reprezentaciju, a prvu priliku u udarnom sastavu dobio je u travnju 1964. s nepunih 18 godina kod trenera Milana Antolkovića u visokoj pobjedi protiv Rijeke (5:1) u osmini finala Kupa.
U svom prvenstvenom debiju Puljčan je zabio i pogodak, bilo je to na otvaranju sezone kad je Dinamo svladao Sutjesku iz Nikšića (6:0). U sezoni 1964/1965. bio je jedan od važnih figura u osvajanju Kupa.
Odigrao je svih pet utakmica uz maksimalnu minutažu, imao je veliki doprinos u pobjedama protiv Partizana u Zagrebu, pa protiv Zvezde u Beogradu, te i u finalu protiv Budućnosti (2:1) uz nezaboravni govor kapetana Dražana Jerkovića.
Puljčan je bio zapažen i u europskim dvobojima. Dinamo je u Kupu pobjednika kupova ujesen te iste sezone izbacio grčki AEK, potom je bio bolji i od rumunjske Steaue da bi ga u četvrtfinalu tijesno zaustavio Torino.
Odličnim igrama zaslužio je titulu drugog najtalentiranijeg mladog igrača u tadašnjoj Jugoslaviji, odmah iza Dragana Džajića, a iduće sezone je sudjelovao u rekordnoj pobjedi Dinama protiv Džajićeve Zvezde (6:0).
Puljčan je rođen 1. srpnja 1946. u Zagrebu, u Maksimiru je nakon juniorskog staža proveo tri pune sezone. Iako nije upisao nastup na putu do pokala Kupa velesajamskih gradova, bio je dio te generacije.
S Dinamom je osvojio Kup, dvaput došao do finala istog natjecanja, a dvaput bio i doprvak. U Dinamu je igrao do 1967. nakon čega je nastupao za Zagreb, Borac iz Banje Luke, sisačku Segestu i zagrebački Metalac, stoji na službenoj stranici Dinama.
