Na slici (1988. godina) trojica nogometnih majstora. Svaki na svoj način poseban. Dejan Savićević, Predrag Jurić, Semir Tuce. Trojica igrača koja su u drugoj polovini osamdesetih igrala vrhunski nogomet. Savićević koji je iz Budućnosti došao u Crvenu Zvezdu, Predrag Jurić s kojim će Velež kompletirati sjajnu generaciju koja osvaja Kupa 1986. godine i Semir Tuce najbolje lijevo krilo tih godina na prostoru bivše Jugoslavije. Dejo je svoju genijalnost dokazao osvojenim titulama prvaka Europe (Crvena Zvezda, Milan), Predrag Jurić je kao ubojiti centarfor uništavao protivničke obrane, kasnije igrao u Španjolskoj, dok je Semir Tuce bio velika glavobolja protivničkih bekova.
Prolazili su sličan put igrajući kroz različite reprezentativne selekcije, ali ih nije bilo previše na terenu kada je u pitanju seniorska. Pozvali su ih izbornici mladih, olimpijskih, igrali su prijateljske utakmice, za one prave, kvalifikacije minutaža je bila na kapaljku. Netko će reći kako ih je koštao njihov način života, netko da nisu bili miljenici izbornika Osima, dok će opet treći izdvojiti neke bolje.
Semir Tuce i Dejan Savičević su debitirali zajedno za selekciju koja je tada zvanično imala predznak "A" u Splitu na utakmici kvalifikacija za EURO 1988. godine protiv Turske (4-0).
Tuce će u prvoj narednoj na Wembleyu nakon osam minuta igre na terenu zaraditi užasnu ozljedu, a igrač koji ga je zamijenio u tom susretu je bio upravo Predrag Jurić. Ta ozljeda na Wembleyu će dobrim dijelom utjecati na Semirovu karijeru, dok je Jurić na kraju tog neuspješnog ciklusa za Jugoslaviju dobio priliku na kraju ciklusa također protiv Turske.
Zanimljivo, sva trojica su zaigrala zajedno za reprezentaciju Jugoslavije u prijateljskoj utakmici koju je reprezentacija 1986. godine odigrala u Mostaru protiv Veleža.
