Englezi napokon došli do Rima

Englezi u Rimu. Tamo gdje kao reprezentacija nisu bili često. Barem kada su u pitanju velika takmičenja. Posljednji put 1968. godine. Tada su pobijedili Sovjetski Savez i osvojili treće mjesto. Što je bio neuspjeh jer su u tom trenutku bili svjetski prvaci. Rim nisu uspjeli vidjeti ni 1980. godine. Odigrali su dvije utakmice u Torinu,jednu u Napulju. Tu posljednju su dobili, ali nije bilo dovoljno. U Italiji deset godina kasnije su izgledali dobro, posebno nabrijano nakon gola Platta Belgiji u posljednjim trenucima produžetka, ali do Rima nisu došli. Poraz u Torinu (Njemačka), pa onda u Bariju od Italije. U međuvremenu je i Manchester United napustio Olimpico poražen, u finalu Lige prvaka 2009. godine.

Prvi neuspjeh 1968. godine

Engleza nije bilo na Svjetskom prvenstvu 1934. godine, kada je Italija bila domaćin, ali su stigli na završni turnir Kupa nacija 1968. godine. Kao aktualni svjetski prvaci, kao veliki favoriti. Međutim, u polufinalu ih je dočekala Jugoslavija. Koja s našla na istom mjestu zahvaljujući Albanij. Albanci su zamislite, otkinuli bod Zapadnoj Njemačkoj, što je bilo potrebno Jugoslaviji. Ta pobjeda Jugoslavije u polufinalu do danas je ostala jedna od najvećih u povijesti Yu - nogometa. Jer ipak, Engleska je bila svjetski prvak. Igralo se u Firenzi, bilo je tvrdo, na momente žestoko. Legendarni Bobby Moore je kasnije pričao kako su reprezentativci Jugoslavije igrali pregrubo. Alan Mullery nije izdržao, zaradio je crveni karton u samom finišu utakmice.

- Tog tereta se nikako ne mogu riješiti. U svojoj karijeri odigrao sam više od 700 utakmica u dobi od 15 do 34 godine. Ljudi se uvijek sjećaju te utakmice. Jednostavno nisam izdržao. Znam da sam dobio udarac od igrača reprezentacije Jugoslavije (Dobrivoje Trivić) i kada sam ugledao krv na čarapi, jednostavno sam poludio. U čistom sam se bijesu okrenuo i udario ga nogom u prepone.Mislio sam da će igrači biti ljuti na mene, ali AlfRamsey je ušao u svlačionicu, pogledao me strogim licem i rekao: " Drago mi je da im je neko napokon uzvratio". Kasnije sam po povratku kući kažnjen 50 funti. Nije to bio mali novac u to vrijeme.

Junak utakmice je bio Dragan Džajić. On je presudio Englezima u finišu utakmice.

- Tri minuta prije kraja, Holcer je pokrenuo akciju, proigrao Musemića koji se izvukao na lijevo krilo. Namjestilo se da smo zamijenili uloge i ja sam se našao na poziciji centarfora. Podigao sam ruku i signalizirao mu da uputi centaršut. Nabacio je mekano desnom nogom, bio sam uvjeren da će BobbyMoor intervenirati i izbaciti loptu daleko u polje. Ako je u nečemu bio dobar, to je skok i igra glavom. Ali lopta ga je neshvatljivo preletjela, ja sam je prihvatio na grudi i dok se on okrenuo, već je bila u mreži. Definitivno, moj najdraži gol u čitavoj karijeri.

Jugoslavija je uz puno nesreće na kraju ostala bez naslova prvaka, dok su Englezi bili treći. Totalno neuspjeh za svjetske prvake. Sastav u kojem su bili Moore, BobbyCharlton, GordonBanks, Geoff Hurst je morao bolje i više.

Opet Italija i opet ništa

Prvi turnir s osam selekcije se igrao 1980. godine u Italiji. Šira javnost je napokon upoznala huligane iz Engleske, utakmica protiv Belgije je u jednom trenutku prekinuta zbog nereda na tribinama, policija je koristila suzavac. Englesku je s klupe vodio RonGreenwood. Bio je malo je reći ogorčen.

- Učinili smo sve da ostavimo dobar dojam, a onda su ovi gadovi sve pokvarili. Najbolje je bilo sve ih staviti u jedan čamac i spustiti ih u Ocean. Englezi su u drugom kolu morali pobijediti Italiju, a nisu.

Sada im je presudio MarcoTardelli. Engleska se vratila kući, nije uspjela razigravati niti za treće mjesto. Na Otoku se više pričalo o huliganima i "Engleskoj bolesti" koja je uzimala maha, nego o samim igrama reprezentacije.

Ni u drugom pokušaju

Ni deset godina kasnije Englezi nisu vidjeli Rim. A da jesu to bi značilo da su bili barem u finalu. Počeli su od Sicilije, gdje su organizatori Svjetskog izolirali njih zajedno sa Nizozemcima i Ircima. Nisu briljirali, ali su se očekivano probili dalje uz dva remija i jednu pobjedu. I onda im se dogodio David Platt u 119. minuti produžetka protiv Belgije. Engleze je zahvatila euforija slična današnjoj. Četvrtfinale i Kamerun. Shilton, Pearce, Butcher, Waddle, Barnes, Lineker, Platt, Gascoigne.

- Kamerun, koji Kamerun? U svom stilu su se pripremali za jednu od utakmica koja je možda bila najbolja u gomili dosadnih tog ljeta.

Nakon Bologne igralo se u Napulju. Opet produžeci i pobjeda 3:2. U Torinu ih je čekala Njemačka. Nova, ujedinjena.

- Hej, koji osjećaj, ja i Bobby Moore jedini kapetan Engleske u polufinalu svjetskog prvenstva. Prvo poluvrijeme protiv Njemačke smo odigrali odlično, nismo zabili, ali smo igrali dobro, govorio je kapetan Butcher.

I jesu sve do 60.minute kada je dosuđen slobodan udarac za Njemačku. Brehme šutira, lopta se od bloka Parkera odbija i vara Shiltona.

- Ne mogu vam reći kako sam se osjećao. Želio sam pobjeći s terena, kaže krivac Parker koji će se iskupiti deset minuta prije kraja.On i Lineker će vratiti Englesku u život. Waddle će pogoditi stativu u produžetku, ali su jedanaesterci bili neizbježni. Psiho Pearce šutira u Ilgnera, Waddle šalje loptu preko gola. Ništa od Rima. Posljednja stanica je Bari i još jedna utakmica za treće mjesto. Gazza i ostali su bili slomljeni. Nisu mogli dati ništa više.

Dočekali Olimpico, mogu li i pobjedu?

I kada se malo vratimo u prošlost, dolazimo do podatka da su posljednju veliku pobjedu Englezi proslavili u Rimu 1984. godine. Ne, nije riječ o reprezentaciji, već o Liverpoolu koji je tog 30. svibnja slomio Romu u finalu Kupa prvaka, baš na Olimpicu. Za navijače Liverpoola to je bila jedna od "onih" večeri koju pamte. Ali je pamte i po žestokim obračunima s huliganima Rome, Lazija, obračunima koji su trajali dok i posljednji Englez nije napustio Rim.

Danas 31 godinu poslije, opet su Englezi u Rimu. Reprezentacija ali ne i navijači, barem kako sada stvari stoje. Iako je iluzorno očekivati utakmicu Engleske bez njenih navijača. Pobijedili su Njemačku, euforija je došla skoro do plafona, ali ovo je tek utakmica četvrtfinala. Koja kaže da su još uvijek daleko od sna, finala na Wembleyu. GarethSouthgate je promašio jedanaesterac
1996. godine u polufinalu, u Rusiji ih je doveo među četiri. Sada zna koliko ga teška utakmica čeka. Ukrajina.

- Ovo je opasan trenutak za nas. Cijela zemlja je u euforiji, stvorena je atmosfera kako se samo moramo pojaviti na terenu. To nije dobro, jer smo tek sada pred najvećim izazovima. Možda jesmo favoriti, ali vidjelo kako su favoriti prolazili na ovom Euru, poručuje Southgate.