Četnički vojvoda ostaje! Vranješ ne želi skinuti tetovažu!

Ognjen Vranješ, bosanskohercegovački reprezentativac i standardni prvotimac Anderlechta, prošli tjedan našao se na naslovnicama u regiji.

Osim brojnih prepirki i svađa s navijačima reprezentacije BiH na društvenim mrežama, sada je otišao i korak dalje - na desnoj nadlaktici istetovirao je lik četničkog vojvode Momčila Đujića, zloglasnog ratnog zločinca iz Drugoga svjetskog rata.

Vranješ je već godinama na meti kritika dijela navijača zbog tetovaže manjeg BiH entiteta koja mu 'krasi' lijevu ruku, a ovaj najnoviji potez izazvao je bijes velikog dijela javnosti.

Defenzivac belgijskog Anderlechta je ekskluzivno za portal Srpska Info postavio niz pitanja zašto je stavljen na "stub srama". Priopćenje prenosimo u cijelosti bez uredničkih intervencija.

“Postavljam vam svima pitanje da li sam sporan ja ili vojvoda Đujić? Javnost treba da zna, prije nego se odvaži da donese sud, ko je bio vojvoda Đujić, odakle ja dolazim, ko sam sada, status i istoriju naroda kojem pripadam, odnos i relaciju nacija unutar moje reprezentacije, pa tek onda donosi sud.

Možda je najispravnije da vam postavim pitanje: “Da li sam u pitanju ja ili Đujić”? Da li bi bilo toliko bitno čiji lik nosim na ruci da igram treću ligu u BiH? Da nisam uspješan i da ne igram na nivou na kojem igram, da li bi nekoga zanimalo šta imam na svom tijelu?

Ponavljam, na SVOM tijelu! Da ne pripadam narodu kojem pripadam da li bi se neko drznuo da blati mene i istorijsku ličnost kao što je vojvoda Đujić.

Objašnjavati da je za mene i moj narod riječ četnik i status vojvoda nešto sasvim drugačije niti želim, niti ima smisla, niti je moguće razuvjeriti druge ljude, ali ja to i ne želim da radim.

Na svoje tijelo stavljam samo nešto što je meni bitno, a isto tako poštujem sve one koji sa svojim tijelom rade šta žele, bilo da se radi o porukama, slikama ili simbolima, to je samo njihovo vlasništvo i odgovorni su sebi i Gospodu.

Zašto se nacionalizam drugačije kategoriše kad je u pitanju manjinski narod u odnosu na imperatorske nacije. Mnoge istorijske ličnosti su svojom zastavom i vojskom osvajale države i regije, uništavale cijele civilizacije, milioni su pred njima nestajali pa ništa, nikom ti likovi ne smetaju.

Treba li da ih nabrajam? Smeta nekome vojvoda Đujić koji je prije svega bio svešteno lice i u godinama kada je moj narod stradao, možda i najviše u skorijoj istoriji, on se suprostavio zlobnicima.

Uostalom, rekoh da ne želim bilo kome da podnosim račun i opravdanje, niti da držim čas istorije, a za mene i većinu stanovnika Republike Srpske, kao i cijelog Srpskog naroda, vojvoda Đujić je heroj i simbol otpora prema neprijatelju i niko mi ne može uzeti pravo na takav stav.

Istorija uvijek ima više lica i činjenica ima raznih, a ja prosto imam pravo da od svoga tijela radim šta mi volja i na to niko ne može i ne treba da utiče.

Nije vam bitno u kakvoj sam formi, hoću li i u kojoj mjeri doprinositi rezultatima reprezentacije i uopšte domaćem fudbalu, kakvo nam je stanje u reprezentaciji, uopšte u fudbalu, na tribinama. Sve to vas ne zanima, ali vas zanima šta to ja imam na svom tijelu. Samo ću reći da je to TUŽNO I NISKO. A trudio sam se i pod povredama i kad drugi nisu htjeli da igraju i kad god sam mogao da pružim maksimum i donesem vam radost.

Što se tiče publike i tribina, stvari su jasne: “Ko zbog koga postoji?” Za publiku koja je tu zbog fudbala i iz ljubavi uvijek ću dati maksimum, ali za sve one koju su tu iz nekih drugih pobuda i dalje imam spremne iste riječi kao ranije, jer sam u ovom slučaju ja predmet njihovog interesovanja, a oni nisu meni.

Vratimo se na “skandaloznu” tetovažu. Sjećate li se košarkaša Gurovića i zabrane nastupa u Zagrebu protiv Cibone zbog tetovaže drugog istorijskog velikana Draže Mihailovića?

Uslov je bio da tetovaža bude pokrivena zavojem ili na sličan način, što naravno Milan Gurović nije ni pomislio da uradi. Poruka je jasna, vojvoda Đujić ostaje na mojoj ruci dok je ruka na meni ili dok ja ne odlučim drugačije, a to bi značilo još veoma dugo, ako Bog da zdravlja i sreće, bez obzira da li se to nekome sviđa ili ne.

Ukoliko još uvijek ne razumijete da sam ja sportista i fudbaler i da to treba da gledate u meni, onda vam ne mogu pomoći. Ako su vam zanimljivije moje tetovaže, moji bankarski računi, moj porodični život, moje slobodno vrijeme i uopšte moj način života od onoga što mogu da ponudim u tih 90 minuta, onda vam zaista ne mogu pomoći.

Da li bi moja tetovaža bila toliko bitna da sam konobar ili prodavac paprika na pijaci, a ne Ogi Vranješ? Naravno te ljude i te profesije ne potcjenjujem, svjestan sam da ih ima mnogo i da teško žive.

Nisam ja kriv što je BiH sastavljena od dva entiteta, niti sam ja kriv što na teritoriji imamo tri većinske vjere i tri većinske nacije. Nisam kriv što je politika među tim ljudima prekomplikovana, što su narodi zavađeni i žive u siromaštvu, pa je prag tolerancije odavno ispod nule. Ja tome nisam kriv! Krivca tražite u visokim društvenim nivoima, a nama sportistima ostavite prostor da se pokažemo u tome u čemu smo najbolji i predstavimo sve nas na najbolji način, ali mi ne govorite kako i čijom glavom da mislim. Na to niko nema pravo!

Tolerancija za mene ne znači prećutnost niti “nova identifikacija”, nego prihvatanje i uvažavanje različitosti.

Pozdrav svima i zapitajte se da li je problem Vranješ ili vojvoda Đujić?? Mogu da igram još sezonu ili deset, ali moj narod i njegovi velikani će da žive vječno i na vašu žalost to nikada neće prestati”, konstatirao je Vranješ.