"Božica" došla brodom u Montevideo, nacisti je nisu našli, pas Pickles jeste, Brazilci na kraju istopili

José Nasazzi je bio prvi. Kapetan Urugvaja koji je 1930. godine podigao pehar namijenjen Svjetskim prvacima. Pehar se izvorno zvao "Victory", a ime "Trofej Julesa Rimeta" dobio je 1946. godine po FIFA-inom predsjedniku koji je pokrenuo svjetsko prvenstvo. Trofej, koji je dizajnirao francuski kipar Abel Lafleur. Božica trijumfa i pobjede kći Titana Palanta i personificirane božice Stiks, Nika bila je glavna inspiracija gospodina Lafleura. Bio je visok 35 centimetara i težak 3,8 kilograma, rađen je od srebra s pozlatom na bazi od poludragog kamena lapis lazulija.

Jules nosio trofej u koferu

Tijekom decenija koje su uslijedile, trofej Julesa Rimeta evoluirao je od nagrade koju su osvajali Brazil, Zapadanja Njemačka, Engleska i Italija. Postao je putujući relikt povijesti. I vjerojatno niti jedan drugi trofej, pehar, nema takvu povijest. I nije prošao što je ovaj.

Tako je recimo na poprište prvog Svjetskog prvenstva, u Montevideo stigao brodom. Drugačije nije ni mogao. U travnju 1923. godine iz brodogradilišta kompanije William Beardmore & Co isplovio je brod Conte Verde koji će nekoliko godina kasnije krenuti na posebno značajno putovanje, iz Genove prema Južnoj Americi.

Radilo se o brodu koji putuje za Montevideo, na kojem je bilo uz nekoliko reprezentacija, ali i sam Jules Rimet koji je pehar nosio u koferu. Svi zajedno su došli na odredište nakon putovanja koje je trajalo skoro tri tjedna.

Nacisti nisu dobro tražili 

"Božica" kako su igrači zvali pehar se našla u velikim problema tijekom Drugog svjetskog rata. On je u to vrijeme bio u vlasništvu reprezentacije Italije koja je 1938. godine osvojila naslov svjetskog prvaka, nalazio se u jednoj rimskoj banci. Tadašnji prvi čovjek talijanskog saveza Ottorino Barassi, prokrijumčario je trofej iz banke u svoj stan u gradu.

Međutim, nacisti su pratili trag i pretražili Barassijev dom. Očito nisu bili dovoljno temeljiti. Promašili su staru kutiju za cipele sakrivenu ispod Barassijevog kreveta, u kojoj je bio skriven trofej. Nakon pobjede Zapadne Njemačke u finalu 1954. godine u Švicarskoj, trofej je bio smješten u Frankfurtu. Fotoreporter Joe Coyle je, nakon proučavanja određenih fotografija, tvrdio da je trofej koji je donesen u Švedsku na finale 1958. bio 5 cm viši i imao je izmijenjenu bazu u odnosu na verziju iz 1954. godine, ali nikada nije potvrđeno da je trofej prilagođen ili zamijenjen dok je bio pod njemačkom kontrolom.

Englezima ukraden ispred nosa, našao ga pas  Pickles

Kad već pehar nisu uzeli nacisti, jesu lopovi u Engleskoj. Trofej je bio javno izložen u Westminster Central Hallu tri mjeseca prije početka SP u Engleskoj. 20. ožujka trofej je ukraden. Iako je bio osiguran na 30.000 funti, osiguranje je napravilo ozbiljan propust. Četiri zaštitara su bila na dužnosti, odradili su jednu standardnu provjeru negdje u jutarnjim satima, sat vremena kasnije druga slika. Staklena vitrina u kojoj se nalazio trofej razbijena, stražnja vrata zgrade provaljena, trofej je nestao.

Zahtjev za otkupninu upućen je predsjedniku FA Joeu Mearsu, tražilo se 15.000 funti. Policija u Scotland Yardu preuzela je kontrolu nad istragom, ali je imala malo tragova. Ipak su krenuli u akciju nakon što je stigla poruka na adresu saveza.

Tajni policajac se susreo s osobom po imenu "Jackson" koji je zapravo bio bivši vojnik po imenu Edward Betchley - u parku Battersea s koferom punim novina prekrivenih slojem novčanica od 5 funti, a Betchley je na kraju uhićen. Sumnjivac je bio uhićen, ali peharu nije bilo ni traga. I dok je panika polako hvatala Engleze, dogodilo se nešto pomalo nevjerojatno.

To je bila samo obična šetnja s psom

U večernjim satima 27. ožujka. Dave Corbett je napustio svoj stan u Norwoodu, južnom Londonu, kako bi obavio telefonski poziv i prošetao svog psa Picklesa.

"Pickles je trčkarao okolo pored auta mog susjeda. Dok sam stavljao povodac, primijetio sam neki paket. umotan samo u novine, ali vrlo čvrsto vezan kanapom. Otkinuo sam malo novine s dna i tamo je bio prazan štit, a zatim su bile odštampane riječi Brazil, Zapadna Njemačka i Urugvaj. Otkinuo sam drugi kraj i vidio damu koja je iznad glave držala vrlo plitku posudu. Vidio sam slike sa Svjetskog prvenstva u novinama i na televiziji, tako da mi je srce počelo lupati. Otišao sam na policiju, stavio ga na stol i policajcu rekao: 'Mislim da sam pronašao ono što tražite'. Na kraju je pozvan detektiv i Corbett je odveden u Scotland Yard na ispitivanje.

"Odjednom mi je sinulo da sam ja glavni osumnjičeni“, dodao je.

"Nakon otprilike sat vremena, odvezli su me nazad kući. Kad sam se vratio u Norwood, vani je bila sva svjetska štampa."

Nakon što ga je policija oslobodila svake optužbe, Corbett - a posebno Pickles, privukli su ogromnu pažnju medija. Pickles je odlikovan medaljom Nacionalne lige za obranu pasa i primio je nekoliko drugih nagrada. Osvojio je nagradu za psa godine, nagradu za talijanskog psa godine i pojavio se na televiziji u emisijama Blue Peter i Magpie.

Koji je pravi, koji replika

Engleski savez je naručio izradu replike trofeja na vrijeme za turnir, a policajac koji je bio na dužnosti na Wembleyju tijekom finala ispričao je kako je zamijenio original za repliku s oduševljenim Nobbyjem Stilesom ubrzo nakon utakmice. Ova replika je korištena na službenoj zabavi te večeri u hotelu Royal Garden u Kensingtonu i na kasnijim promotivnim događajima.

Pojavile su se glasine da je trofej koji je Engleska vratila za turnir 1970. godine zapravo replika (zamjena je moguće napravljena greškom jer je replika bila uvjerljiva).

Trofej koji je ostao u Engleskoj prodan je na aukciji 1997. godine, a FIFA ga je kupila za nevjerojatnih 254.500 funti, u nadi da su možda, samo možda, glasine bile istinite i da je ovo original. Dali su ga na pregled stručnom draguljaru. Rezultat: bila je to replika, što je značilo da je original otišao u Meksiko, a potom ga je kući vratio pobjednički brazilski tim.

Kraj priče je došao u Brazilu

Nakon kultne pobjede Brazila nad Italijom u finalu 1970. godine u Meksiku, trofej je stoga uručen Brazilskoj sportskoj konfederaciji (CBD). Trofej je bio izložen na trećem katu kancelarija CBF-a u ulici Rua da Alfandega u Riju i očito baš kao u Engleskoj nije bio dobro čuvan.

U noći s 19. na 20. prosinac 1983. godine, lopovi su vezali čovjeka iz osiguranja otvorili drveni okvir neprobojne staklene kutije u kojoj se nalazio trofej i ukrali ga. U zgradi se zapravo nalazila i replika, pažljivo osigurana u kovčegu (nikad se ne može biti previše oprezan), ali lopovi su to ostavili na miru i pobjegli s pravom stvari. Zločin je pokrenuo očajničku potragu za počiniocima i trofejem. S nekoliko tajnih ljevaonica u gradu i okolici, rastao je strah da će trofej biti pretopljen. Brazilci nisu imali ni sreće ni svog Picklesa.

Pretopljen i prodan kao zlato

Vjerovalo se da je vrijednost zlata u to vrijeme iznosila oko 8.000 funti, dok je Državna banka Rio de Janeira izdala visoku nagradu za siguran povratak trofeja. Giulite Coutinho, prvi čovjek Brazilske sportske konfederacije je slao apele, molio ali nije bilo pomoći. Policija je započela intenzivnu istragu, slijedeći liniju istrage "internog rada" i osuđujući iskaz noćnog čuvara kao nedosljedan. Dan nakon krađe, uhapšena su dvojica muškaraca koji su prethodno radili u kancelarijama CBF-a kao domari.

Međutim, nikada nije podignuta optužnica, a trofej nikada nije pronađen. Vjeruje se da je pretopljen i prodan kao zlato. Godine 1989. jedan od uhapšenih osumnjičenih - Antonio Carlos Aranha - pronađen je mrtav nakon što je upucan sedam puta.