Nogometaš Kevin-Prince Boateng (30) zasigurno je jedan od onih koji nisu iskoristili svoj talent u onolikoj mjeri koliko je to taj prirodni dar omogućavao.

Primjerice, njegov brat Jérôme Boateng postao je znatno poznatiji i cjenjeniji nogometaš, a izborom da igra za reprezentaciju Njemačke, Jérôme je imao priliku postati i svjetskim prvakom, dok Kevin-Prince igrao za Ganu, zemlju porijekla, odigravši petnaest utakmica za tu afričku reprezentaciju, ali bez naročitih sportskih rezultata.

Kevin-Prince Boateng je u svojoj karijeri bio prava skitnica po pitanju klubova za koje je igrao, da bi se od ove sezone vratio u Njemačku, gdje mu je poslodavac Niko Kovač u momčadi frankfurtskog Eintrachta.

U razgovoru za internetski portal jetzt.de, Boateng se dotaknuo teme rasizma u zemlji u kojoj je rođen, odrastao i napravio prve nogometne uspjehe.

Kao sin doseljenika iz Gane i majke Njemice, rođen u Berlinu, već je u djetinjstvu morao spoznati činjenicu da je u očima mnogih - drukčiji.

Govoreći o rasizmu kojeg je doživio na svojoj koži, Boateng kaže kako je najteže djetetu kad to doživi od starijih.

Kad odrasli ponižavaju dijete

"Kad odrasli to čine, onda te zaboli. Postane ti naime jasno da oni u takvim trenucima svjesno žele uvrijediti dječaka od sedam ili osam godina. Tada sam uvijek iznova pokušavao o tome ne razmišljati ili to potisnuti. U toj sam životnoj dobi puno plakao zbog toga", kaže Boateng.

Sjeća se svog najvećeg razočarenja i jedne od najružnijih uvreda iz vremena kad je igrao za mlađe uzraste.

"Bio je to jedan dvoranski turnir u vrijeme kad sam već bio reprezentativac Njemačke u mlađim kategorijama. Netko mi je doviknuo 'za svaki gol dobit ćeš bananu'. U tome se trenutku nisam osjećao njemački, pitao sa se tko sam, odakle dolazim, sve sam se pitao", ispričao je nogometaš.

Rasizam je njegova svakodnevnica, čak i sada kad je odrastao čovjek i ne baš tako nepoznata osoba u zemlji u kojoj je rođen.

Rasizam na dnevnoj bazi

"Bio sam jednom prilikom u supermarketu, a pored mene je stajala jedna žena koja nije mogla dohvatiti rižu s police, jer je bilo previsoko za nju. Pružio sam ruku, dohvatio jedno pakiranje riže i pružio joj. Ona je uzela rižu, vratila je natrag na policu među druge artikle, otišla po jednog uposlenika marketa i zamolila ga da joj dohvati rižu s regala. Kako se tu čovjek može dobro osjećati?"

Kevin-Prince Boateng kaže kako bi VAR tehniku na stadionima trebalo uvesti i za publiku.

"Uveli smo tehniku za gol liniju, tehniku koja otkriva je li Boateng bio u zaleđu, je li skrivio penal, a zašto ne bismo tehnikom otkrivali i one na tribinama koji uzvikuju rasističke uvrede, pronalazili ih i zauvijek protjerivali sa stadiona?", kaže nogometaš Eintrachta.

I kao cijenjeni nogometaš Boateng se morao nositi s rasističkim uvredama. Sjeća se slučaja kad je za AC milan 2013. godine nastupao u pripremnoj utakmici protiv talijanskog četvrtoliogaša Pro Patria. Trpeći neprekidne rasističke uvrede s tribina, u 26. minuti utakmice je zaustavio loptu, uzeo ju u ruke i ljutito šutirao u pravcu te skupine gledatelja. Potom je demonstrativno napustio teren. Suigrači su se tada solidarizirali s njim.

Jednako je posvuda

Kaže kako je rasizam prisutan posvuda, jednako ga je doživljavao u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj. Kako u svakodnevnome životu, tako i na terenu, odnosno od strane publike.

"Mnogi kažu na nogometnom terenu je sve dopušteno. Ali, ako me netko nazove 'usranim crncem', onda je to rasizam i ništa drugo. Iako su svi toga svjesni, meni se to ipak događalo na utakmicama, kaže Boateng.

On je također mišljenja kako nije dovoljno samo isticanje plakata sa sloganom 'No to racism' na utakmicama. Mora se stalno inzistirati na tome da djeca koja dolaze na utakmice, koji možda još ne mogu ni razumjeti taj sloga, budu podučavana što se smije, a što ne, što je dobro, a što nije, naglašava nogometaš koji najbolje zna kako je živjeti u društvu koje, unatoč svim svojim dobrim stranama, ima i tu mračnu koja kvari sve ono drugo što je lijepo, pa makar to bilo i u dominantnoj većini prisutno.