Četiri utakmice, osam bodova i jedna važna spoznaja: BiH više nije reprezentacija s jednom opcijom

Jedanaest dana. Četiri utakmice, dvije pobjede, dva remija. U društvu Poljske, Švedske, Rumunjske. Vrlo neugodnom. Osam od dvanaest bodova. Situacija je poprilično jednostavna. Jedna pobjeda u naredna dva susreta će biti dovoljna za najmanje drugo mjesto. Koje vodi u doigravanje za ulazak u A ligu.

Do lige A vode dva puta

Sustav Lige nacija za sezonu 2026./27. promijenjen, pa ovo nije potpuno isti format koji smo gledali ranijih godina. UEFA ga je prilagodila jer se od izdanja 2028./29. prelazi na tri lige. Ovaj je malo je kompliciraniji nego ranije jer UEFA mijenja format natjecanja od 2028. godine. U Ligi A igra se u četiri skupine po četiri reprezentacije. Pobjednici i drugoplasirani iz svake skupine idu u četvrtfinale, dok će dvije najbolje trećeplasirane reprezentacije također ostati u Ligi A.

Preostale dvije trećeplasirane reprezentacije i dvije najbolje četvrtoplasirane ulaze u doigravanje za ostanak. Njima se pridružuju četiri drugoplasirane reprezentacije iz Lige B. To znači da će se igrati četiri para Lige A protiv Lige B. U svakom paru reprezentacija iz Lige A bit će nositelj, a protivnik će joj biti jedna od drugoplasiranih selekcija iz Lige B. Parovi se određuju ždrijebom. Doigravanje se igra u dvije utakmice - po jedna je na terenu svake reprezentacije. Dvije najbolje trećeplasirane ostaju u Ligi A, a dvije najslabije idu u doigravanje.

Važno je da se kod te usporedbe ne gledaju svi rezultati jednako: kod uspoređivanja prvih, drugih i trećih reprezentacija iz skupina ne računaju se utakmice protiv posljednjeplasirane selekcije njihove skupine.

Nešto drugo je puno važnije 

Međutim, u ovom trenutku je možda najmanje važno što će se do kraja dogoditi u Ligi nacija. Najvažnije je ono što se moglo vidjeti na terenu. Kroz četiri utakmice vidjeli smo puno promjena u postavama Sergeja Barbareza i to se nije odrazilo na rezultat.

Na početku smo protiv Poljske vidjeli Smajlovića na beku, zadnji vezni su bili Šunjić i Bašić, u vrhu napada Tabaković i Demirović. Onda je protiv Rumunjske Barbarez ostavio Demirovića na klupi, najbliži Tabakoviću je bio Mahmić, dok je Šunjića zamijenio Gigović, Smajlovića Memić. Kontra Švedske je to bila posebna priča, emocije, oproštaj Edina Džeke, ali se nije izgubilo.

Poljacima je Sergej suprotstavio postavu bez Alajbegovića, Bajraktarevića, Memić i Mahmić su bili krila,Smajlović opet na beku. I ostvarena je pobjeda. Mijenjao je Barbarez postave, formacije, igrače, rezultat nije trpio. Kroz četiri utakmice napravljeno je jako puno. Vidjeli smo da ova selekcija može odigrati tvrdo, čvrsto, utakmicu bez puno prilika (Poljska).

Da može biti razigrana i raspucana (Rumunjska), da se nosi s velikom količinom emocija i vrati nakon rezultatskog zaostatka (Švedska) i da na kraju s neočekivanom postavom bez nekih važnih igrača slomi otpor protivnika u završnici (Poljska).

Vrlo jednostavno, svi rade svoj posao 

Nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo i svega što je taj uspjeh donio, bilo je sasvim legitimno očekivati određeni pad koncentracije, opuštanje ili osjećaj da je napravljen veliki posao. Nije se dogodilo ništa od toga. Stručni stožer nastavio je svoj posao. Igrači svoj. Direktor svoj. Bez velike pompe. Bez potrebe da se stalno vraća na ono što je već ostvareno.

Jer nakon četiri utakmice i osam bodova, možda je upravo kontinuitet ono što ovoj reprezentaciji najviše treba. To je ono što ostaje nakon ove četiri utakmice. Ne samo osam bodova. Ne samo činjenica da je Bosna i Hercegovina vrlo blizu najmanje drugog mjesta. Ostaje dojam da reprezentacija ima sve više mogućnosti. Svi rade svoj posao. I neka nastave.