Dražen Petrović rođen je 22. listopada 1964. godine, a 7. lipnja 1993. na autocesti u Njemačkoj skončao je u snu, na suvozačkom sjedalu Golfa koji je vozila njegova djevojka Klara Szalatny.
Otišao je kada je, igrački gledano, bio u najboljim danima, s 28 godina. Za njim je već bila veličanstvena karijera, puna trofeja, medalja, pobjeda i koševa. Ali i pred njim je bilo još toliko toga. Etablirao se u NBA ligi, u kojoj je bio na idealnom putu od egzotičnog fenomena do legitimne superzvijezde. Smrt je tu veličanstvenu karijeru prekinula baš kad je ulazila u zenit. Napravio je jako, jako puno, a mogao je još više.
Već s 18 godina vodio je malu Šibenku do naslova prvaka Jugoslavije hladnokrvno pogodivši dva slobodna bacanja za pobjedu protiv Bosne, ali taj mu je naslov formalno oduzet za zelenim stolom. No nitko mu nije mogao oduzeti titulu s Cibonom 1985.
Iste je godine osvojio i Kup te onaj najvažniji trofej, prvi hrvatski naslov prvaka Europe, postigavši u finalu protiv Real Madrida čak 36 koševa. Na krov Europe s Cibonom se popeo i iduće godine, kad je u finalu protiv Žalgirisa zabio 24, a 1987. ju je odveo do trofeja Kupa pobjednika kupova.
S reprezentacijom je osvojio medalju na svakom natjecanju na kojem se pojavio osim na Europskom prvenstvu 1985. godine. Ima po dvije sa svakog velikog natjecanja na kojem je igrao s Jugoslavijom - olimpijsku broncu 1984. i srebro 1988., svjetsku broncu 1986. i zlato 1990., europsku broncu 1987. i zlato 1989., a kulminacija se dogodila 1992., kad je s Hrvatskom igrao protiv legendarnog Dream Teama i osvojio najdraže srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni.
Najbolji dokaz statusa koji je imao u europskoj košarci četiri su Euroscara, nagrade koja se od 1979. dodjeljuje najboljem košarkašu Europe za individualnu izvrsnost te uspjehe na klupskoj i reprezentativnoj razini. Zaslužio ga je 1986., 1989., 1992. i 1993. Preminuo je kao aktualni vlasnik tog najvećeg europskog individualnog košarkaškog priznanja.
Draženova najveća ostavština europskoj košarci je to što je bio jedan od njenih pionira u NBA ligi. Prije njega, Divca i Marčiulionisa Europljani su u najjačoj ligi svijeta mogli završiti samo ako su igrali na američkim sveučilištima i prošli barem dio njihovog košarkaškog sustava.
Dokazao je kako Europljanin može biti glavni igrač NBA momčadi. U prvoj punoj sezoni s Netsima imao je prosjek od 20.6, a u drugoj čak 22.3 koša, što mu nepravedno nije donijelo nastup u All-Star utakmici, ali jest uvrštenje u treću najbolju petorku NBA lige.
To nije uspjelo nijednom Europljaninu prije njega, a ne računajući Detlefa Schrempfa - koji je u NBA stigao sa sveučilišta, a u treću petorku je uvršten 1995. - prvi idući Europljanin u jednoj od tri najbolje petorke postao je Dirk Nowitzki 2001.
U obje pune sezone u Netsima bio je njihov najbolji strijelac te ih je predvodio u sve tri kategorije šuterskih postotaka, a četverogodišnju NBA karijeru završio je s 43.7% šuta za tricu, što ga je sve do prije nekoliko godina držalo na trećem mjestu svih vremena.
Naravno, sjajna statistika u lošoj momčadi ne bi imala prevelik značaj, ali Dražen je kao starter pomogao Netsima postati puno ozbiljnija momčad te su u njegovoj prvoj punoj sezoni ostvarili čak 14 pobjeda više nego u prethodnoj i ušli u doigravanje nakon šest godina. U idućoj sezoni ostvarili su još tri pobjede više i ponovno osigurali play-off.
Cijeli svijet Dražena zna pod nadimkom Košarkaški Mozart. No taj nadimak nije umotvorina nekog pretencioznog Hrvata, nego Enrica Campane, poznatog talijanskog košarkaškog novinara iz Gazzette dello Sport, koji mu ga je nadjenuo još dok je Petrović harao Europom u dresu Cibone.
Među navijačima Real Madrida iz te ere sam spomen njegova imena i danas otvara sva vrata, a njegovo je nasljeđe došlo i do daleke Australije. Naime, prvu veliku knjigu o Draženu napisao je baš Australac Todd Spehr, pod naslovom Dražen: Nevjerojatan život i nasljeđe košarkaškog Mozarta.
Brojne NBA legende o njemu su govorile biranim riječima, iako na njih nije utjecala emotivna ucjena koja se nameće svakom Hrvatu koji o njemu pokušava govoriti objektivno. Reggie Miller, koji je bio sinonim za vrhunskog šutera u svoje vrijeme, često ponavlja da je baš Dražen za njega najbolji šuter svih vremena. Isto misli i legendarni gorostas Shaquille O'Neal.
Chuck Daly, izbornik Dream Teama u Barceloni, rekao je kako je od svih svjetskih igrača jedino Dražen protiv njih igrao punom snagom, bez straha i s iskrenom željom pobijediti, a Magic Johnson, koji je primljen u Kuću slavnih iste godine kao i on, na ceremoniji ulaska nazvao ga je kraljem strijelaca.
Nepune dvije godine nakon pogibije, 29. travnja 1995., Dražen je dobio spomenik u parku Olimpijskog muzeja u Lausannei. Podignut je na prijedlog dugogodišnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Juana Antonija Samarancha.
Smatrao je kako je Petrović bio utjelovljenje olimpijskog duha, primjer uzornog sportaša u univerzalnim razmjerima i čovjek koji je u olimpijskom duhu povezivao zemlje i narode.
Skulpturu je izradio hrvatski akademski kipar Vasko Lipovac iz 22 tone teškog mramornog bloka.
Dražen je naknadno dobio spomenike u Zagrebu i rodnom Šibeniku.
