Znanstvenici došli u BiH da istraže ''jedino selo u kojem nije bilo rata''

Znanstvenici Univerziteta u Ljubljani Rok Zupančić i Faris Kočan zajedno istražuju selo Baljvine kod Mrkonjić Grada, u Bosni i Hercegovini, u kojem tijekom rata od 1992. do 1995. godine nije bilo sukoba među susjedima Bošnjacima i Srbima.

Zupančič je izvanredni profesor na Univerzitetu u Ljubljani i istraživač u Centru za istraživanje obrane. Njegova glavna polja interesiranja su prevencija sukoba i izgradnja mira u jugoistočnoj Europi. U projektu istraživanja naselja Baljvine kod Mrkonjić Grada zaslužan je za povezivanje dva stuba projekta, razvoj konceptualnih i metodoloških pristupa, a dijelom i za provođenje istraživanja u Bosni i Hercegovini (Baljvine), Kosovu (Kamenica) i Hrvatskoj (Vukovar).

Zupančič se s posebnošću sela Baljvine upoznao preko jednog TV-priloga što ga je motiviralo da krene u znanstveno istraživanje ovog naselja u općini Mrkonjić Grad.

Selo u kojem nije bilo sukoba između Srba i Bošnjaka

“U jednom od rijetkih medijskih izvještaja o selu Baljvine koji je objavila Al Jazeera Balkans 2014. godine upoznao sam se s ovom pričom. Pozvao sam nekoliko mojih kolega iz Bosne i Hercegovine koji nisu imali pojma o ovom selu i shvatio sam da je to jako dobar primjer za analizu, jer nije mnogo poznat“, kaže Zupančič.

On je pored Baljvina u istraživanje uvrstio slično naselje na Kosovu gdje se održao mir između Srba i Albanaca te Vukovar u Hrvatskoj.

“Cilj istraživanja je utvrditi koji su faktori utjecali i doprinijeli tome da pojedini gradovi ili sela u inače podijeljenim društvima jugoistočne Europe imaju bolje odnose, kada su u pitanju međunacionalni sukobi. Pored Baljvina, istražit ćemo i grad Kamenicu na Kosovu, gdje su odnosi između lokalnih Albanaca i Srba sasvim pozitivni. Na osnovu ovoga želimo da naučimo koji se pristupi mogu koristiti da bi se smanjila etnička distanca između ljudi različitog porijekla, posebno ako tjelesno-umni (somatski) pristupi ljudima mogu doprinijeti smanjenju međuetničke distance”, pojašnjava Zupančič.

Zupančič je već boravio na terenu i realizirao niz razgovora sa stanovnicima Baljvine.

“Moj prvi sugovornik s Baljvina je bio Mirsad. Proveo me kroz cijelo selo, i bošnjačkim (muslimanskim) i srpskim (pravoslavnim) dijelom. Tijekom obilaska i shvatio sam da smo pozitivno dočekani od svih i da Mirsad nije imao problema da me vozi i upoznaje s ljudima različite etničke pripadnosti. Pretpostavljam da opušteni razgovori kakve smo vodili na Baljvinama ne bi bili mogući u nekim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, u Višegradu, naprimjer. Spomenuo bih i lokalnog hodžu Harisa, koji mnogo čini da odnosi u selu ostanu mirni i da Baljvine ostanu pozitivan primjer međunacionalnih odnosa. Vjerujem da su ljudi itekako svjesni činjenice da u ovom selu postoje važnija pitanja vezana za svakodnevni život i opstanak od etničke pripadnosti. Naime, u Baljvinama je pristup pitkoj vodi ograničen. Zanimljivo je i primijetiti koliko su seljani ponosni i to s pravom na činjenicu da su tako ‘izuzetni’ u kontekstu Bosne i Hercegovine”, pojašnjava dr. Zupančić.

Planirano trajanje ovog istraživanja je dvije godine, a rezultati će biti korišteni za poboljšanje međunacionalnih odnosa na Balkanu.

“Projekt je počeo 1. rujna 2021. i završit će se u kolovozu 2023. godine. Podaci koje ćemo prikupiti poslužit će kao kamen temeljac za buduće projekte koji se odnose na razumijevanje kako etnički odnosi ‘funkcioniraju’ i koji su faktori koji doprinose pogoršanju ili poboljšanju odnosa. Ovim se nadamo da ćemo doprinijeti razumijevanju društava u jugoistočnoj Europi i naširoko pokazati da međuetnički odnosi po definiciji nisu loši i da je pribjegavanje nasilju ili miru uvijek izbor”, zaključuje Zupančič.

Pozitivno iskustvo prenijeti u druge sredine

Faris Kočan je jedan od istraživača na ovom projektu s Univerziteta u Ljubljani. On ističe da znanstvenu pažnju do sada nisu imali primjer međunacionalne harmonije kao što je selo Baljvine.

“U kontekstu istraživanja faktora i okolnosti, koje perpetuiraju etnički konflikt u Bosni i Hercegovini već su dobro istraživački obrađeni. Jako malo se daje pažnje na sredine koje nisu podlegle etnonacionalističkim imaginarijima i koje su uspjele u svakodnevnom životu spriječiti poništenje ‘bosanskohercegovačkog komšiluka’. U tom smislu je bitno istraživati Baljvine, jer nam takvi primjeri dobrih praksa mogu služiti za izgradnju boljeg društva”, smatra Kočan.

Koč an ističe da je primarni cilj ovog istraživanja razumjeti zašto su Baljvine drugačije, odnosno zašto su Bošnjaci i bosanski Srbi dobre komšije te kakve strategije se mogu prenijeti iz Baljvina na čitavu Bosni i Hercegovinu kako bi postigli bolje međuetničke odnose.

“Očekujemo da će javnost s pažnjom ispratiti rezultate projekta koji su u kontekstu sve negativnije situacije u regionu jako bitni, jer pokazuju da mogu biti odnosi oslobođeni etnonacionalnih isključivosti. Primjer sela Baljvine pokazuje tendenciju da su bolja društva u jugoistočnoj Europi moguća”, zaključuje Kočan.