Zemlja ima tri mjeseca?!

Mjesec je oduvijek bio važan astronomima, mornarima, znanstvenicima i romanticima. No, nova istraživanja pokazuju kako naš lunarni pratitelj nije samac, on ima, barem, dva sudruga koji putuju kao i on, a napravljeni su od zvjezdane prašine što znači da im se oblik vječno mijenja, piše Express.

Barem tako tvrdi skupina mađarskih znanstvenika koja je početkom studenog 2018. objavila rad u znanstvenom časopisu "Monthly Notices of the Royal Astronomical Society". Oni su detektirali i fotografirali tijela od prašine udaljena nekih 402 tisuće kilometara od Zemlje, baš kao i Mjesec. 

Ideja da Mjesec nije jedini prirodni satelit i nije pretjerano nova. Već se dugo teoretizira o tome da postoje dodatni objekti koji su u orbiti našeg planeta, no tzv. Kordylewski oblake se nije primijetilo do 1961. godine. Imena su dobili po poljskom astronomu Kazimierzu Kordylewskom, koji ih je, barem na kratko, direktno vidio.

''Od tada se o njima samo debatiralo, i propitkivalo'', piše National Geographic.

Jedna od ko-autorica studije, Judit Sliz-Balogh kaže kako su oni među najtežim pojavama za primijetiti, neovisno o tome što su, zapravo, jako blizu Zemlje i astronomi ih često previde.

''Jako je intrigantno potvrditi kako naš planet ima prašinaste pseudo-satelite kraj našeg Mjeseca'', kaže.

Otprilike su i definirali gdje se nalaze ''točke'' oko kojih se 'vrte' prašinasti mjeseci. Lokacije su to na koje djeluju gravitacijska polja dvaju velikih tijela, kao što su Zemlja i Mjesec.

Za astronome je, navodi Express, jako uzbudljivo promatrati relativno stabilno tijelo koje je blizu Zemlje jer će o tome ovisiti i druge misije. Jedna od takvih je i lansiranje James Webb teleskopa, koji se mora odaslati uz minimalno goriva kako bi ostala u orbiti.

Spomenuti oblaci su golemi ali ih je teško zamijetiti jer se sastoje od čitavog niza mikroskopski sitnih čestica. Mađarska ekipa koristila je specijalne, polarizirajuće filtere na kameri koji detektiraju svjetlost koju reflektiraju sa oblaka koja se inače ''utopi'' u svjetlosti od zvijezda i drugih objekata, kao i svjetlosnog zagađenja sa sa same Zemlje.

Oblaci su po prirodi širi od Zemlje, ali opet, njihov se oblik stalno mijenja. Iako postoje od nastanka Zemlje, njihove se čestice stalno gube i nadopunjavaju novima.

Kada je Kordylewski tražio nove prirodne satelite bio je posve u pravu, samo što je on tražio nešto čvršću materiju, i formacije sličnije našem Mjesecu. Šest desetljeća kasnije priča se razvija, a znanje o oblacima pomoći će i kod sigurnosti lansiranja drugih svemirskih misija.