VIDEO | Transplantacija organa - Tabu tema u BiH

Vjerojatno da nema čovjeka koji nije čuo pozive medicinskih radnika da doniranjem organa spasi nečiji život.

Zasad ta vrsta pomoći ostaje na eventualnom odzivu pojedinaca i ne zadovoljava potrebe brojnih pacijenata koji nemaju drugog izbora nego čekati na transplantaciju organa. Ovaj problem znatno bi bio ublažen kada bi ta oblast bila zakonski regulirana, ali, nažalost, u našoj zemlji parlamentarci o tome godinama raspravljaju bez konkretnih rezultata, piše Federalna.ba.

Vjerojatno da nema čovjeka koji nije čuo pozive medicinskih radnika da doniranjem organa spasi nečiji život. Zasad ta vrsta pomoći ostaje na eventualnom odzivu pojedinaca i ne zadovoljava potrebe brojnih pacijenata koji nemaju drugog izbora nego čekati na transplantaciju organa. Ovaj problem znatno bi bio ublažen kada bi ta oblast bila zakonski regulirana, ali, nažalost, u našoj zemlji parlamentarci o tome godinama raspravljaju bez konkretnih rezultata.

Adnan Fazlagić je prije tri godine dobio novo srce i novu šansu za život. Godinama je čekao transplantaciju. "Teško je opisati kako je čekati, to je situacija kada čovjek živi dan za dan. Postoji samo nada, svjetlo na kraju tunela. U mom slučaju, hvala Bogu, ono se dogodilo", priča on.

Adnan je jedan od onih koji su imali sreću da nađu donora. Operiran je u Sloveniji. U Bosni i Hercegovini, nažalost, transplantacije srca se još ne rade, a za transplantaciju ostalih organa donori se najčešće traže izvan naše zemlje. "Problem nastaje kad naši pacijenti idu na liste drugih zemalja zato što većina centara u Europi i svijetu uglavnom radi pacijente svoje zemlje. Zato je, zaista, teško - i kad čovjek ima novac - naći mjesto gdje se može transplantirati", naglašava Adnan.

BiH bi imala povoljniji tretman, a pacijenti više šanse kada bi naša zemlja bila uključena u svjetsku mrežu donora. Preduvjet je, naravno, da i u našoj zemlji zakonski bude regulirano darivanje i transplantacija organa. Time bi bili dostupni i donori iz svijeta, a, naravno, i naša bi zemlja davala organe za transplantaciju drugima kada zatreba.

"To može dati zamah u transplantaciji organa jer i europske zemlje su prihvatile ovu vrstu pristanka, poput Hrvatske, čiji pacijenti kraće čekaju", ističe dr. Belma Pojškić.

Zakon je u proceduri. Nacrt je prošao parlament, završena je javna rasprava i čeka se da Federalna vlada ponudi konačan prijedlog. Suština rješenja je tzv. pretpostavljani pristanak. To znači da bi se potencijalnim donorom organa za transplantaciju smatrao svaki građanin koji se izričito ne izjasni da ne želi donirati organe.

Podsjećamo, dosad su bili potencijalni donori samo oni koji su potpisali donorske kartice.

U Parlamentu Federacije, koji će dati posljednju riječ o donošenju zakona o transplantaciji i doniranju organa, uglavnom postoji suglasnost o njegovoj potrebi. Slično misli i pozicija i opozicija.

Kada i hoće li se naša zemlja priključiti europskom krugu donorske mreže bit će poznato nakon godišnjih odmora.

Što kaže religija

Organi umrlih, živih, ali i moždano mrtvih, mogu spasiti živote. Iako se pomno radi na apelima da se darivanje organa poveća u slučaju moždane smrti, to zasad koči Zakon o pretpostavljenom pristanku, koji još nije usvojen. Kakav je stav religijskih zajednica u BiH prema darivanju organa i može li naš zdravstveni sustav računati na podršku vjerskih vođa?

Srce i dalje kuca, ali mozak nema funkciju. Tim liječnika tada utvrđuje da je mozak pacijenta bespovratan i proglašava se moždana smrt. U ovom slučaju svi organi su iskoristivi. "Svako može doći u priliku da mu treba bubreg, jetra, dio pluća, ta svijest kod naših ljudi je malo razvijena, malo se priča o tome. Volio bih da se u porodici priča o tome da barem budemo potpisnici donorskih kartica“, kaže dr. Senaid Trnačević, predsjednik Donorske mreže u BiH.

Kada je riječ o religijama, prema vjerovanju Židova, konačna smrt znači prestanak rada srca. U ovom slučaju mogu se presaditi bubrezi, jetra i rožnjača. "Ako je osoba u stanju moždane smrti - nije dozvoljeno ugasiti njen život, čak ni u cilju spašavanja drugog života'', kaže Igor Kožemljakin, predmolitelj (hazan) Sinagoge u Sarajevu.

Ni crkve nisu suglasne u kojim o okolnostima se organi doniraju. U Srpskoj pravoslavnoj crkvi se i nekoliko episkopa izjasnilo da će u slučaju moždane smrti darivati organe, ali Katolička crkva ima jasan stav. Darivanje organa dozvoljeno je samo kada se utvrdi da je moždano deblo potpuno odumrlo.

Prema mišljenu islamskih učenjaka, dozvoljeno je presaditi organe u slučaju moždane smrti. "Dozvoljeno je izvršiti kadaveričnu transplantaciju, ali se uzimaju unutrašnji organi, ne vanjski, jer bi se to smatralo unakažavanjem leša'', ističe muftija sarajevski Enes ef. Ljevaković.

I Jehovini svjedoci imaju isti stav, ali bez transfuzije krvi, jer prema njihovom vjerovanju duša svakog tijela je njegova krv.

Sve religijske zajednice suglasne su u jednom - to je human čin.

Dok doniranje organa u bh. društvu ne bude shvaćeno kao najhumaniji gest, bez sumnje za mnoge koji očekuju pomoć, moglo bi već biti kasno. Zato je potrebno da s donorstva skinemo etiketu tabua.