Prije 299 godina umro je jedan od najvećih genija u povijesti

Isaac Newton bio je engleski matematičar, fizičar, astronom, alkemičar, teolog i filozof, po mnogima jedan od najutjecajnijih znanstvenika u povijesti. Njegov rad postavio je temelje klasične mehanike, optike i matematičke analize, a njegovo najpoznatije djelo, Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica (Matematički principi prirodne filozofije), objavljeno 1687., revolucioniralo je znanost svoga doba.

Isaac Newton rođen je 4. siječnja 1643. godine u Woolsthorpeu u Lincolnshireu u Engleskoj, tri mjeseca nakon smrti svog oca, Isaaca. Rođenje mu je bilo dramatično, bio je nedonošče i toliko slab pa nitko nije vjerovao kako će preživjeti. Njegova majka, Hannah Ayscough, ponovno se udala kada je Newton imao tri godine, ostavivši ga na brigu baki.

Newtonovo djetinjstvo bilo je obilježeno osamljenošću, ali i ranim pokazivanjem intelektualne radoznalosti. Upisao je Trinity College na Sveučilištu Cambridge 1661., gdje je počeo razvijati svoje ideje pod utjecajem radova filozofa i znanstvenika poput Descartesa, Galilea i Keplera.

Revolucija znanosti

Newtonova najpoznatija djela obuhvaćaju Matematičke principe prirodne filozofije (lat. Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica), objavljene 1687., u kojima je predstavio tri zakona gibanja i zakon univerzalne gravitacije. Ovi zakoni nisu samo objasnili kretanje planeta nego i oblikovali temelje za razvoj moderne fizike.

Njegovo proučavanje optike rezultiralo je otkrićima vezanim uz prirodu svjetlosti i boja. Eksperimentima s prizmom pokazao je kako se bijela svjetlost može razdijeliti na spektar boja, što je bio temelj za daljnje istraživanje optike. Razvio je matematičku analizu, granu matematike koja se danas koristi za proučavanje beskonačno malih promjena. Ovo otkriće dijeli s njemačkim matematičarem Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom, s kojim je imao dugogodišnji spor o tome tko je prvi razvio ovu metodu.

Znanstveni doprinosi

Zakoni gibanja i gravitacija

Newtonovi tri zakona gibanja i zakon univerzalne gravitacije čine srž klasične mehanike. Formulirao ih je u Principia Mathematica, gdje je opisao kako tijela međusobno djeluju putem sile. Njegov zakon gravitacije tvrdi da svaka čestica u svemiru privlači svaku drugu česticu silom koja je proporcionalna umnošku njihovih masa i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih. Ova teorija objasnila je kretanje planeta i omogućila precizna predviđanja nebeskih pojava.

Optika

Newton je značajno pridonio i optici. Godine 1704. objavio je Opticks, gdje je opisao svoja istraživanja svjetlosti i boja. Pokazao je da bijela svjetlost kroz prizmu može biti razložena na spektar boja, dokazujući da je svjetlost sastavljena od različitih valnih duljina. Također je konstruirao prvi reflektorski teleskop, koristeći zrcala umjesto leća kako bi smanjio kromatsku aberaciju.

Matematika

Newton je, zajedno s Gottfriedom Leibnizom, neovisno razvio infinitezimalni račun, matematički alat ključan za fiziku i inženjerstvo. Njegov rad na računu, iako nije odmah objavljen, pokazao je metode za izračun derivacija i integrala, što je omogućilo rješavanje složenih problema u znanosti.

Kasniji život i nasljeđe

Newton je 1696. postao upravitelj, a kasnije i direktor Kraljevske kovnice, gdje je proveo reforme za borbu protiv krivotvorenja novca. Bio je i predsjednik Kraljevskog društva od 1703. do svoje smrti. Iako je bio poznat po svojoj genijalnosti, Newton je bio povučen, sklon sukobima i često uključen u žestoke rasprave s kolegama poput Roberta Hookea i Leibniza.

Umro je 1727. u Londonu i pokopan je u Westminsterskoj opatiji. Njegovo nasljeđe živi kroz temeljna otkrića koja su oblikovala modernu znanost. Albert Einstein kasnije je proširio Newtonove ideje, ali je njegova mehanika ostala ključna za razumijevanje svakodnevnih pojava na Zemlji.

Otkud priča o jabuci?

Newton je bio duboko religiozan i pisao je opsežne teološke radove, iako ih nije široko objavljivao. Priča o jabuci koja ga je inspirirala za zakon gravitacije vjerojatno je apokrifna, iako ju je on sam spomenuo u kasnijim godinama.

Priču je prvi zabilježio William Stukeley, Newtonov prijatelj i biograf. U svojoj knjizi Memoirs of Sir Isaac Newton’s Life iz 1752. piše da mu je Newton jednom, dok su sjedili u vrtu, rekao da je ideju o gravitaciji dobio dok je promatrao kako jabuka pada s drveta.

Newton to nije spominjao u svojim znanstvenim djelima (poput Principie), nego samo u privatnim razgovorima i pismima u poznim godinama. Nigdje se ne kaže da mu je jabuka pala na glavu – to je najvjerojatnije kasniji mit ili uljepšavanje priče.

Ljubav prema alkemiji

Newton je bio poznat po svojoj povučenoj prirodi. Nikad se nije ženio, a mnogi su ga smatrali ekscentričnim. Malo poznata njegova strana bila je strast prema alkemiji. Proveo je godine proučavajući staru praksu pretvaranja metala u zlato i pronalaska "kamenja mudraca".

Često se upuštao u mistična i okultna istraživanja, što su mnogi njegovi suvremenici smatrali kontroverznim. Osim spora s Leibnizom oko matematičke analize, imao je i nesuglasice s Robertom Hookeom, poznatim engleskim znanstvenikom. Njihova razmimoilaženja bila su toliko intenzivna da su utjecala na rad Kraljevskog društva piše Index.hr.