Prva 'fotografija' crne rupe

Znanstvenici iz cijelog svijeta predstavili su prve povijesne snimke crne rupe, a to postignuće omogućila je globalna teleskopska mreža u projektu koji će biti ispit za opću teoriju relativnosti Alberta Einsteina.

Crne rupe su fenomenalno gusti nebeski entiteti s gravitacijskim poljima toliko snažnima da iz njih ne može izbiti nikakva materija niti svjetlo i iz tog razloga izvanredno je teško promatrati ih unatoč njihovoj golemoj masi.

Istodobne konferencije za novinare zakazane su u Washingtonu, Bruxellesu, Santiagu, Šangaju, Taipeiju i Tokiju kako bi se objavili "povijesni rezultati" projekta Event Horizon Telescope (EHT) započetog 2012., a riječ je o globalnoj teleskopskoj mreži koja omogućuje izravno promatranje ruba crne rupe.

Horizont događaja crne rupe je sferična površina koja označava granice crne rupe. To je točka bez povratka iza koje sve - zvijezde, planeti, plin, prašina i svi oblici elektromagnetskog zračenja, nepovratno nestaju.

Projekt EHT cilja dvije supermasivne crne rupe u središtu različitih galaksija.

Konferencija za novinare u Washingtonu koju je sazvala Američka nacionalna znanstvena zaklada (U.S. National Science Foundation) zakazana je za 9 sati po mjesnom, odnosno u 15 sati po srednjoeuropskom vremenu i na njoj će sudjelovati astrofizičar Sheperd Doeleman, ravnatelj projekta Event Horizon Telescope u Centru za astrofiziku, Harvard & Smithsonian.

Istraživanje je zapravo testiranje teorije opće relativnosti koju je 1915. postavio fizičar Albert Enistein kako bi objasnio gravitacijske zakone i njihovu povezanost s drugim prirodnim silama, prenosi Hina.

Einsteinova teorija omogućuje predviđanje veličine i oblika crne rupe. Ako se njegova predviđanja pokažu pogrešnima, teoriju će valjati preispitati.

Jedna od supermasivnih crnih rupa je Sagittarius A* (Strijelac A*) - koji se nalazi u središtu naše galaksije Mliječne staze. Njezina masa je 4 milijuna puta mase našeg Sunca i smještena je 26.000 svjetlosnih godina od Zemlje. Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlo prevali u godini - 9.5 bilijuna kilometra.

Druga supermasivna crna rupa - M87 - u središtu je susjedne galaksije Virgo A. Njezina je masa 3,5 milijarde Sunčeve mase, a nalazi se 54 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje.

Crne rupe različitih su veličina, a formiraju se pri kolapsu masivnih zvijezda na kraju njihova životnog ciklusa.

Supermasivne crne rupe od njih se razlikuju, veće su i rastu gutajući materiju i radijaciju i moguće je da se stapaju s drugim crnim rupama.

Činjenica da crne rupe ne dopuštaju probijanje svjetlosti otežava njihovo promatranje. Znanstvenici će tražiti svjetlosni prsten - isprekidanu materiju i radijaciju koja kruži strahovitom brzinom rubom horizonta događaja - oko područja tame koja je crna rupa. To se naziva siluetom ili sjenom crne rupe.

Znanstvenici kažu da je oblik sjene gotovo savršen krug prema Einsteinovoj teoriji opće relativnosti. Ako se pokaže da nije tako, nešto je pogrešno u teoriji.

Znanstvenici na projektu EHT dobili su prve podatke u travnju 2017. koristeći se teleskopima u američkim saveznim državama Arizona i Havaji, kao i teleskopima u Meksiku, Čileu, Španjolskoj i na Antarktici. Od tada globalnoj teleskopskoj mreži pridodani su teleskopi postavljeni u Francuskoj i na Grenlandu.