Opasnosti leta na Mars

U sprječavanju slanja ljudske posade na Mars, za sada, postoje tri glavna problema – nedostatak kvalitetnih raketa za više letova, pojava depresije te radijacija u svemiru, prenose mediji.

Stručnjaci tvrde kako prebacivanje ljudi na Mars stoji mnogo novca i kako bi, s tehnologijom koju danas posjedujemo, cijena misije, koja bi uključivala također povratak, iznosila između 100 i 500 milijardi dolara te je jedini način da se smanje troškovi to da se rakete višekratno koriste.

Već je prije demonstrirano uzlijetanje i slijetanje rakete Falcon 9, a u ovoj godini je planiran i prvi probni let rakete Falcon Heavy. Ukoliko sve bude uspješno to će onda biti veliki korak za demonstriranje sposobnosti za slanje svemirske letjelice izvan Zemljine orbite.

Problem je također samo putovanje na Mars, koje bi moglo biti prilično dosadno. Dugi vremensko razdoblje bez stimulacije, baš kao i "zurenje" u svemir mogli bi dovesti do pojave depresije. Naime, let na Mars traje do 8 mjeseci, a svakih se 15 godina, kad su Zemlja i Mars najbliži, let skraćuje na "svega" 6 mjeseci.

Iako astronauti moraju prolaziti kroz intenzivna psihološka testiranja, još nijedna svemirska misija nije predstavljala takav izazov kao mogući let na Mars po pitanjima dosade.

U okviru projekta HI-SEAS na Havajima, grupe "astronauta" se smještaju u izolaciju do 8 mjeseci. Cilj toga je da se imitiraju uvjeti života kao na Marsu kako bi se što bolje razumjeli psihološki efekti. Pokazalo se kako je rad jedan od najuspješnijih načina za sprječavanje dosade.

Stručnjaci vjeruju kako astronautima treba učiniti put što zabavnijim i zanimljivijim, pa se tako planiraju igrice u nultoj gravitaciji, predavanja, filmovi i čak "restorani".

Također, samo pitanje radijacije predstavlja veliki problem za ekspediciju na Mars. Opasno svemirsko i solarno zračenje moglo bi dovesti do problema s vidom ili do demencije i karcinoma. Sam put do Marsa u jednom smjeru izložio bi svakog astronauta količini radijacije koja je 15 puta veća nego što je dozvoljeni godišnji limit za zaposlenike u nuklearnoj elektrani.

Postoje, međutim, različite vrste štitova za suzbijanje radijacije, ali bi ih mogle probiti radioaktivne zrake. Usput, štitovi povećavaju masu, što onda utječe na veću potrošnju goriva pa samim tim i na troškove svake misije.

U narednih deset godina će prioritet biti istraživanje, a podaci s Međunarodne svemirske stanice, Marsovog znanstvenog laboratorija i Voyagera 1 već pomažu pri stvaranju detaljnije slike o svemirskim vremenskim prilikama.