Mogu li cijepljeni zaraziti necijepljene?

Jedna od stvari koja se često može čuti o cjepivima, jeste i fenomen koji se naziva „shedding“, a odnosi se na mogućnost da cijepljena osoba zarazi osobu oslabljenog imunološkog sustava ili necijepljenu osobu uzročnikom iz cjepiva. Ovo je u nekoj mjeri i točno i moguće, ali molimo da nastavite čitati ovaj tekst kako bismo razjasnili ovaj problem (i odagnali Vaše strahove).

Tekst preuzet s portala vakcine.ba.

Shedding postoji, ali u jako maloj mjeri i samo kod nekih cjepiva. Odmah treba napomenuti da cjepiva koja ne sadrže žive uzročnike ne mogu izazvati shedding – takve su, primjerice, cjepiva protiv HPV, cjepiva protiv hepatitisa te DTaP-IPV-Hib (kod nas je to Pentaxim, kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, poliomijelitisa-inaktivirani virus i Haemophilus influenza tip b) te cjepiva protiv hepatitisa B.

Dakle, kada govorimo o fenomenu sheddinga, imamo na umu ona cjepiva koje sadrže živog, ali oslabljenog uzročnika, i uglavnom se radi o virusima. Takva cjepiva nazivamo atenuirane, a one pružaju sigurniju i dugoročniju zaštitu od bolesti. Drugim riječima – imunitet stečen nakon ovih cjepiva traje dugo, čak i doživotno.

Koja cjepiva spadaju u atenuirane?

To su:

–BCG cjepiva;

-različite vrste MMR (MPR) cjepivo – protiv morbila, zaušnjaka i rubeole: Priorix i MMR VaxPro;

-cjepivo protiv varičela (vodenih ospica), recimo ProQuad (MMR+varičele, proizvođač Merck) ili Varilrix (monovalentno protiv varičela, proizvođač GSK)– nisu u obaveznom programu u BiH!

-„živo“ cjepivo protiv poliomijelitisa (bivalentna, bOPV);

-cjepivo protiv rota virusa (ne daje se u BiH).

Koliko je shedding stvaran i moguć?

Ako uzmemo za primjer cjepivo protiv varičela, bez obzira što se ona ne daje u BiH, zabilježeno je 11 slučajeva kada su osobe dobile bolest tako što su bile u doticaju sa nedavno cijepljenom osobom – radi se o 11 slučajeva na 50 milijuna doza! Izvor za ovu informaciju je ovdje. U slučaju da osoba cijepljena protiv ove bolesti dobije osip, tada se povećava ovaj rizik i savjetuje se da cijepljeno lice ne dolazi u kontakt sa osobama oslabljenog imunološkog sustava.

Međutim, kada govorimo od MMR/MPR cjepivu, nema nikakvih dokaza da je shedding moguć i da se dogodio za komponente morbila i zaušnjaka.

7-28 dana nakon imunizacije ovim cjepivom mogu se detektirati tragovi trećeg virusa iz ovog cjepiva, virusa rubeole, ali ovdje je virus isuviše oslabljen da bi bio virulentan (tj. da bi imao „snage“ da inficira).

Za sojeve morbilivirusa u MMR cjepivima (Schwarz u Priorix i Edmonston u M-M-R-VaxPro) nije utvrđeno da imaju sposobnost sheddinga (izvor ovdje) te virus iz cjepiva nije i ne može biti uzročnik epidemija morbila.

1989. opisan je samo jedan jedini slučaj iz 1988. u The Lancet da je možda sestra (8 mjeseci) dobila morbile od brata (4 godine) koji je cijepljen MMR cjepivom. Međutim, u to vrijeme nije bilo metoda PCR da se potvrdi je li ili nije riječ o cijepljenom soju, a drugo – dječak je razvio Koplikove točke, što, kao i još neke stvari opisane u ovom radu, sugerira da je dijete možda već bilo zaraženo u trenutku cijepljenja, pa je onda zarazio i sestru, te je ona nešto kasnije ispoljila simptome.

Ovaj fenomen nije zabilježen kod BCG cjepiva.

RNK i širenje virusa

Što je s činjenicom da je ju jednom znanstvenom radu opisano kako postoji RNK virusa morbila (morbili su RNK virus) u mokraći djece koja su nedavno cijepljena? Da li tako može doći do prenošenja virusa?

Ne. RNK čestice virusa nisu zarazne. Da bi virus bio zarazan, njemu su potrebni i proteini u kombinaciji sa RNK (ili DNK) – niti jedna od komponenti virusa ne može sama da se replicira niti da inficira. Osim toga, morbili se ne prenose urinom, nego je to kapljična infekcija.

Nakon cijepljenja protiv rotavirusa, kod nekih beba se ovaj virus može pronaći u uzorku stolice, ali je također veoma oslabljen i rizik za prenošenje bolesti je veoma mali. Korist od cijepljenja ovim cjepivom znatno premašuje ovaj mali rizik, s obzirom da je infekcija rotavirusom jedan od glavnih uzročnika infektivnog gastroenterokolitisa kod male djece, koji dovodi do jake dehidratacije organizma.

Shedding i oralna cjepiva protiv dječje paralize

Treba naglasiti da je ipak postojalo jedno cjepivo kod koje je mogućnost sheddinga bila realna, ali, opet prilično niska. Naime, to je živa – oralno cjepivo protiv poliomijelitsa (OPV) i to naročito njen trovalentni oblik, koji se koristio do 2016.

Danas se koristi sigurnija, dvovalentno cjepivo protiv ove teške bolesti, iz koje je izbačen soj polio-virusa koji je bio najviše povezan sa slučajevima poliomijelitisa deriviranog od cjepivo (circulating vaccine-derived poliovirus – cVDPV).

Koji su uvjeti potrebni za širenje virusa iz cjepiva protiv dječje paralize?

Virus polia je virus koji se ne širi kapljično, kao primjerice, virus morbila, nego se replicira u crijevnom traktu i virusne čestice se nalaze u stolici. Iz stolice, pogotovo u uvjetima gdje nema sanitarija i kanalizacije, moguće je da se raširi. Kada je dijete cijepljeno s OPV, taj oslabljeni uzročnik se replicira u crijevima jedan određen period, a organizam tada stvara antitijela.

Ipak, kao i u slučaju rotavirusa, virus iz cjepiva se može naći u stolici i dalje širiti u okolini – putem pelena, putem vode – ako sanitarni uslovi nisu na visokoj razini. U krajevima gdje je, iz nekog razloga, procijepljenost protiv poliomijelitisa smanjena, izlučeni virus može dalje nastaviti cirkulirati i, nažalost, može preživjeti jedno vrijeme, dovoljno da mutira i da postane infektivan.

Dakle, ovo je moguće pod nekoliko uvjeta:

-da je procijepljenost populacije niska

-da virus cirkulira neometano oko 12 mjeseci

-naročito u slučajevima da je u pitanju trovalentna OPV, koja se od 2016. više ne koristi.

Korist od OPV cjepiva

Od 2000. godine, više od 10 milijardi doza OPV-a dano je gotovo 3 milijarde djece širom svijeta. Kao rezultat toga, više od 13 milijuna slučajeva dječje paralize je spriječeno, a bolest je smanjena za više od 99%. Za to vrijeme su se dogodila 24 epidemije cVDPV-a, u 21 zemlji, što je rezultiralo s manje od 760 slučajeva VDPV-a (izvor: WHO)

Do 2015. godine, više od 90% slučajeva cVDPV bilo je zbog komponente tipa 2 u OPV-u. S prijenosom divljeg poliovirusa tipa 2 koji je već uspješno prekinut od 1999. godine, u travnju 2016. prešlo se trivalentnog OPV na bivalentni OPV (bOPV) u rutinskim programima imunizacije.

Uklanjanje komponente tipa 2 OPV-a povezano je sa značajnim koristima za javno zdravstvo, uključujući smanjenje rizika od slučajeva cVDPV2. Više o tome smo pisali u tekstu koji možete pročitati ovdje.

Za kraj, ponovimo – cijepljeni ne šire infektivne bolesti, a fenomen sheddinga je veoma ograničen i rizik za ovo kod sadašnjih atenuiranih cjepiva je izuzetno mali.