Kakve veze imaju Projekt Manhattan i plaća Elona Muska

Planirane plaće nekih od svjetskih top CEO-a toliko su komplicirane da ih jedino znanost ima šanse predvidjeti pa se tako za njihovo predviđanje koristi iznimno moćan matematički alat, koji je originalno bio razvijen kako bi znanstvenici bolje raumjeli ponašanje neutrona u eksploziji atomske bombe.

Riječ je o tzv. Monte Carlo metodama, koje su ime dobile po poznatom kasinu i one predstavljaju klasu matematičkih tehnika za procjenu mogućih ishoda kompliciranog procesa koji u sebi sadržava određeni nasumični element. Drugim riječima, pomoću tog modela i računala simulira se nasumični porces i do nekoliko milijuna puta zaredom te se rezultati tih simulacija međusobno uspoređuju kako bi se došlo do najbolje procjene.

Jedan od primjera tako komplicirane plaće je onaj američkog milijardera Elona Muska. Prema jednoj od metoda za procjenu plaća, Musku je Tesla u 2018. godini isplatila 2,3 milijarde dolara, dok on zapravo nije primio ništa u garantiranoj vrijednosti, piše Business Insider, a prenosi Zimo.co.

Inspiracija za Monte Carlo metode stigla je iz posve neobičnog izvora - kartaške igre pasijans. Upravo ta kartaška igra poslužila je kao inspiracija Stanislawu Ulamu, jednom od vodećih fizičara na projektu Manhattan, koji je bio namjenjen, kao što je poznato, razvoju prvog nuklearnog oružja na svijetu.

Dok je većina kartaških igara, što se predviđanja tiče, vježba u teoriji osnovne vjerojatnosti, Ulam je shvatio kako takve kalkulacije kod pasijansa ne vode nikuda, ako se želi predvidjeti hoće li iduća partiju biti moguće dobiti ili ne.

Ukratko, umjesto da razvije nekakvu složenu formulu, Ulam je shvatio da samo treba odigrati vrlo velik broj partija i pobrojati koje je dobio, a koje nije. Dovoljno velik uzorak znači i dovoljno dobru procjenu. Zajedno s kolegom Johnom von Neumanom shvatio je da se sličan proces može iskoristiti za razumijevanje ključnih značajki nuklearnih reakcija. Neutroni se u neuklearnom reaktoru ili nuklearnoj bombi ponašaju vrlo komplicirano, a njihovo ponašanje je zapravo veliki pokazatelj koliko će snažna biti nuklearna reakcija, odnosno eksplozija ako je riječ o bombi.

Ulam i Neuman su u tom smislu koristili najranije verzije računala kako bi simulirali nasumično ponašanje velikog broja pojedinačnih neutrona te uzimali prosjek tih reakcija kako bi bolje razumjeli procese unutar nuklearne reakcije. To je ujedno bio i ključan korak u razvoju nuklearnog naoružanja.

Od projekta Manhattan prošlo je puno vremena, a Monte Carlo simulacije otad se koriste u mnogim granama znanosti i financijskog sustava. Tako se koriste i za procjenu visine kompleksnih plaća svjetskih top menadžera i direktora.

CEO neke tvrtke ili korporacije može dobiti primjerice određeni broj dionica ovisno o cijeni dionica te kompanije na burzama ili na temelju profitabilnosti tvrtke oko nekog utvrđenog datuma i slično.

Monte Carlo simulacije u tom smislu služe za simuliranje budućih cijena dionica neke tvrtke više tisuća puta, slijedeći standardni nasumični model za evoluciju cijena dionica tijekom vremena i koristeći podatke o kretanju cijena dionica u prošlosti, odnosno dotad, prenosi Zimo.co.

CEO određene kompanije može dogovoriti svoj kompenzacijski paket ako primjerice cijena dionice tvrtke prijeđe određene limite, a može ih se postaviti više od jednog. Ako je dogovoreno da kompenzacije menadžeru idu ako cijena dionice te tvrtke pređe primjerice 100 dolara i 150 dolara, za prvi prag može se dogovoriti da CEO dobije primjerice 1000, a za drugi 2000 dionica te tvrtke. Simulacije tu pomažu u predviđanju kretanja cijena dionica u budućnosti i procjeni kad bi ti pragovi mogli biti dosegnuti. Prosjek rezultata tih simulacija se tad izračunava te se procjenjuje kolika bi plaća određeno menadžera po tome mogla biti, odnosno koliko bi dotični menadžer mogao biti "težak".