Jezero koje svake sekunde može eksplodirati

Veliki oblak ugljičnog dioksida nadvio se nad jezerom Nyos i dolinom koja ga okružuje u blizini granice Kameruna i Nigerije 21. kolovoza 1986. godine. Oblak je usmrtio 1746 mještana obližnjeg sela i više od 3000 životinja. Iako ovo zvuči kao scenarij nekog horor filma, posebno stravičan bio je svim stanovnicima okolnih područja. Vulkanska erupcija koja se dogodila 400 godina ranije, napravila je veliki krater u jezeru, u kojem se tijekom stoljeća gomilala ogromna količina ugljičnog dioksida.

"Duboko ispod površine plin je 'otputovao' u podzemlje i kreirao izvore prepune ugljičnog dioksida koji su pomalo curili u jezero", rekao je dr. George Kling, biolog sa sveučilišta u Michiganu.

Problem sa CO2 je što se nakuplja i 'podiže' kao u slučaju boce napunjene sodom ili nekim gaziranim pićem, dodaje Kling i naglašava kako se zapravo pravo stanje, taj veliki pritisak, ne može vidjeti sve dok je čep na boci, a kod jezera taj čep je zapravo težina vode, piše Express.hr.

"U trenutku podizanja čepa, on eksplodira poput boce gaziranog pića koju otvorite nakon mućkanja pa vam tada njezin cijeli sadržaj izleti van, a nakon čega velika količina CO2 izbija u atmosferu", naglašava. Okidač može biti kiša ili potres, kao što je bilo i u slučaju Nyosa, gdje je prije incidenta zabilježena kiša koja je uzrokovala i velika klizišta i uz sve to zapravo pokrenula ovaj stravičan incident.

Nasreću samo su tri jezera u svijetu poznata upravo po ovakvim osobitostima, a samo dvije slične erupcije zabilježene su u povijesti. Prva i puno manja bila je u jezeru Monoun, također u Kamerunu, a u njoj je stradalo 37 ljudi. Dogodila se gotovo na isti dan kada i Nyos, dvije godine ranije. Vulkanolozi i inženjeri pokušavaju umanjiti rizik od CO2 u takvim jezerima, ponajprije uz pomoć cijevi koje bi trebale ispumpati plin. Iako je gotovo nevjerojatno da bi se isti slučaj mogao ponoviti, nažalost postoji mala mogućnost nove erupcije.

Unatoč naporima koje stručnjaci ulažu kako bi informirali građane i upozorili ih na opasnost koja i dalje u tom području prijeti, mnogo stanovnika ovog predjela vratilo se u svoje domove, ponajprije zbog toga što žive od poljoprivrede, pa žele iskoristiti u tom području jako plodno tlo, piše Ozy.

No opasnost ne leži samo u CO2, opasnost vreba i iz brane napravljeno od vulkanskog pepela i stijena na jednoj strani kratera. Ako se ona uništi mogla bi uzrokovati veliku poplavu koja bi mogla pogoditi Nigeriju i ugroziti živote oko 5000 ljudi, smatra Kling. Scenariji bi mogao biti još gori, ako takav poremećaj dovede do pomicanja jezera a time i 'probudi' ostatak CO2 koji je potisnut na dnu. Ova potencijalna dvostruka opasnost potaknula je i razvoj niza projekata kojima je cilj učvrstiti branu.

Osim jezera u Kamerunu stručnjaci pomno prate događanja i na udaljenijim i puno većim jezerima u centralnoj Africi sa sličnim atributima. Jezero Kivu, na granici Konga i Ruande, 1600 puta veće je od jezera Nyos i sadrži 1000 puta više plina.

Naslonjeno je na Albertine procijep, s prisutnom vulkanskom aktivnosti. Ta opasnost,uz činjenicu kako su količine plina dovoljne, u slučaju erupcije, da ubiju dva milijuna ljudi, čini taj dio, kako kaže Kling, "najvećom potencijalnom bombom na svijetu". Znanstvenici se nažalost još nisu uspjeli dogovoriti kako izbjeći tu opasnost.

Naime, jezero je toliko veliko da se metode koje su upotrebljene u slučaju jezera Nyon ne mogu upotrijebiti. Umjesto toga vlasti u Ruandi pokušavaju spriječiti katastrofu i kapitalizirati prirodni plin, petu najveću riznicu metana na svijetu. No dok se na široj razini ovaj projekt ne riješi, mogućnost katastrofe i dalje ostaje velika.