Dolores Lambaša za Bljesak.info: Život bez ljubavi nema nikakvog smisla

Glumica Dolores Lambaša, koju trenutno gledamo u ulozi Tamare Marin u seriji 'Ruža vjetrova' otkrila je za Bljesak.info detalje sa snimanja spomenute serije. Također je s nama podijelila novosti vezane za njezinu zbirku poezije koja izlazi na proljeće, te nam je odgovorila na pitanje što za nju znači ljubav.

Radite na seriji 'Ruža vjetrova' u Splitu. Kada ćete završiti sa snimanjem? Hoće li se Vaš lik pojaviti i u trećoj sezoni?

Snimanje se polako bliži kraju, što se tiče druge sezone. Bilo je zadovoljstvo raditi na ovom projektu i nadam se da će se snimanje možda i nastaviti. No, za sada ne postoje informacije koje bi naznačile tako nešto. Kako bilo, 'Ruža vjetrova' kao projekt sam po sebi i vrijeme provedeno u Splitu proteklih šest mjeseci, ostati će mi u izvanredno lijepom sjećanju.

S kim se najbolje slažete od glumaca na setu?

Dobra sam sa svima podjednako. Kada ste dnevno preko desetak sati na setu, prirodno je da se zbližite s kolegama u tom periodu. Ovaj set zbilja funkcionira kao divna, poveća obitelj. U slobodno vrijeme često odlazimo zajedno na predstave, u kina, večere, a ponekad vikendom se i nađemo privatno, svira se gitara, pjeva se, bude jako lijepo. Drago mi je što sam upoznala kroz posao i Miraja Grbića, jer do sada sam samo radila s njegovom suprugom Marijom Omaljev.

Igrate lik Tamare. Koliko je teško glumiti negativan lik? Je li to za glumca veći izazov?

Dobra uloga je dobra, bez obzira na predznak. Negativce je pomalo i katkad 'zahvalnije' igrati jer su kompleksniji, nerijetko inteligentniji i uvijek se radi o zbiru više kontrastnih emocija dok ih se igra, što uvelike olakšava glumcu da spretnije izradi karakter. Svaka uloga u kojoj osjetim da mogu nešto novo odigrati, ponuditi i dati publici, predstavlja mi izazov.

Imate li sličnosti s likom koji igrate? Fascinira li Vas taj lik po nečemu?

Lik Tamare Marin jest ispočetka zamišljen kao sporedni, a poslije je dopunjavan, paralelno kako je publika pokazivala interes i kako se odvijala sama radnja serije. Tamara je pomalo tajanstvena, nije definirana ničim previše, kao lik je pisana poput nekog tko je sa sobom ipak u 'adrenalinskom problemu' i svojevrsnom 'rastojanju'. Kada Tamara sama sebi najviše vjeruje, publika je najviše žali. Ona ne preže ni pred čim da bi postigla cilj, a najviše od svega je radoznala i sklona i sama svojevrsnoj 'režiji' i efikasnim, brzim rješenjima. Nažalost, uvijek ima preslabe igrače oko sebe, pa ne uspijeva realizirati niti jednu svoju ideju. Recimo da je njen najveći problem što je zapela u Hrvatskoj, a ne negdje gdje bi se njene pune radne sposobnosti i kapaciteti iskazali u pravom smislu. Moram priznati da me ničim ne fascinira, jer je prilično hladna i zakinuta za emociju, racio joj je toliko brz da se emocija kod nje ne uspijeva razviti na prirodan način. Usporedbi nema, govorimo o likovima iz serija.

Na kojim projektima ćete uskoro raditi?

Trenutno sam završila rad na jednom dokumentarnom filmu, a nemam još fiksne planove za predstojeću sezonu. Imam nekoliko ponuda, pa ćemo vidjeti.

Pa, ne znam. Ovisi da li bi me uloga povukla ili ne, ovisi o scenariju, redatelju, montaži i mnogo bitnih komponenti za koje bih po iskustvu, ali i instinktu procijenila koliku žrtvu bih uložila. Ako bi mi sve spomenuto činilo jako dobro i ako bih od početka vjerovala u projekt, onda bih dala svoj maksimum u punom smislu. Mijenjanje fizičkog izgleda je najmanje što glumac može učiniti u tom kontekstu. Naravno, vani je puno lakše jer ste plaćeni na način da ste zaštićeni dok ne vratite izgled u prvobitno stanje. No, treba biti svjestan prostora i uvijek se vraćati osnovnom razlogu zbog čega se bavimo ovim poslom. Tada stvari postaju vrlo jednostavne.

Pišete zbirku poezije. Kada izlazi i koja je vrsta pjesama koju pišete?

Tako je, sada je konačno vrijeme da se posvetim svojim pjesmama i da me one preuzmu. U Splitu mi je puno lakše pisati nove, ali i uređivati stare pjesme. Jednostavno prštim od kreativnosti. Vjerujem da bi negdje do kraja proljeća knjiga trebala biti objavljena, već pregovaram s nekim izdavačima.

Preseljenjem u Split vaš život se drastično promijenio. Kako je na vas to utjecalo? Je li teško početi život ispočetka?

Moj se život drastično promijenio dolaskom na studije u Zagreb prije deset godina, a rekla bih da u Splitu živim prirodnije no igdje, jer sam ovdje skoro pa doma. Moj Šibenik je udaljen svega 45 minuta od sada već 'mog' Splita. Nisam nikakve velike promjene osjetila osim u ponovnom prepoznavanju svog. I mnogo sam radila, što je dobro. Inače, Split sam po sebi je vrlo pozitivno djelovao na mene. Ljudi su ležerni i vrlo dragi, opušteni, klima je božanstvena, grad prelijep i vrijedan svakodnevnih šetnji i otkrivanja. Ma, divno mi je! Ma mi glumci vam svaki dan počinjemo život 'ispočetka'. U glumi nema minulog rada.

Snimili ste i glazbeni duet. Možemo li očekivati uskoro i neku vašu samostalnu pjesmu?

Tako je, s Leom Kazićem sam snimila duet, eto čisto da se okušam malo i u glazbenim vodama. Inače sam završila glazbenu školu, sviram, pjevam, volim to. Nisam sigurna ako bih se bavila, na koji način bih se pridružila glazbenoj sceni. Mislim da mi je kao glumcu najbolje ipak to radit kroz formu monodrame kakve ili mjuzikla, recimo vlastitog stand up-a i sl.

Što Vama znači ljubav?

Ljubav mi znači što i svakom drugom čovjeku. Ona sve oplemenjuje. I više je vrsta ljubavi, ne govorim sada samo o partnerskoj. Kako i vama, tako i meni življenje bez ljubavi nema nikakvog smisla ni značaja.

Možete li prokomentirati situaciju u kojoj se društvo trenutno nalazi? Smatrate li da smo zapali u kolotečinu u kojoj ljudima nedostaje vedrine, optimizma?

Nije stvar kolotečine nego jednog prijelaznog, a mislim vrlo značajnog doba tehničkog napretka koje ima i svoje prednosti i nedostatke. Također, svijet dolazi k vrhuncu kapitalizma, a problem našeg društva jest što je u njega pristiglo taman pred njegov kraj. Također je recesija s velikom stopom nezaposlenosti učinila svoje; stvorilo se nestabilno i neizvjesno ozračje za život, posebno na našim područjima. No kako god, čovjek treba biti svjestan da može sve dok je zdrav i da u svojoj obitelji može uvijek tražiti podršku. Preživjet ćemo i ovo nekako, trebamo se držati zajedno.

Je li teško biti samostalna žena u današnjem društvu?

Možda, ponekad. No ako ste doista vrijedan radnik i ako imate pomalo i talenta, uspjeti ćete se izboriti za sebe, čak i kada vas guraju iz fotelje u stolac. Naravno, govorim u poslovnom smislu.