Dinosaure je ubio dio kometa?
Općeprihvaćena je znanstvena teorija da je prije otprilike 66 milijuna godina, dok su Zemljom vladali dinosauri, naš planet pogodio ogroman asteroid. To potvrđuju ugljična datiranja, sastav tla, krater asteroida pronađen u blizini mjesta Chicxulub na meksičkom poluotoku Yucatán, kao i minerali pronađeni u njegovom okruženju.
Taj udar asteroida značajno je poremetio klimu Zemlje i prouzročio dugu globalnu zimu koju dinosauri nisu preživjeli, javlja Bug.
No, sada znanstvenici s Harvarda kažu kako vjerojatno nije bila riječ o asteroidu, već o – dijelu kometa.
Raspad kometa
Ova teorija ne mijenja ništa na posljedicama udara, već govori o njegovim uzrocima. Prema harvardskim astronomima, komet vrlo dugog orbitalnog perioda, nastao u Oortovom oblaku, uputio se prema Suncu kada ga je iz putanje izbacila gravitacija Jupitera.
Kada je došao pod velik utjecaj Sunčeve gravitacije ona ga je raskomadala, pa je njegov jedan dio, a moguće i više manjih šrapnela, završilo na Zemljinoj putanji i pod najgorim mogućim kutom udarilo u područje današnjeg Meksika. Energija pritom oslobođena milijardu je puta bila jača od atomske bombe bačene na Hirošimu.
Sastav i statistika kao dokaz
Dokaze za svoju teoriju znanstvenici Avi Loeb i Amir Siraj su iznijeli u radu objavljenom u časopisu Scientific Reports. Oni kažu kako je izumiranje dinosaura vjerojatnije bilo uzrokovano udarom dijela kometa nego asteroida, a to zaključuju prema kemijskom sastavu minerala u okolici kratera na Yucatánu.
Samo desetina asteroida iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera ima odgovarajući sastav, odnosno načinjeni su od ugljičnih kondrita.
S druge strane, od tog je materijala načinjena velika većina kometa dugog orbitalnog perioda iz Oortovog oblaka, na rubu Sunčevog sustava.
Procijenjena učestalost udara dijelova kometa u Zemlju podudara se sa starošću kratera, i to ne samo u slučaju onoga kod Chicxuluba, već i s nekoliko drugih velikih kratera pronađenih na Zemlji.
Takvi se udari na Zemlji mogu očekivati svakih 250 do 730 tisuća godina, što se statistički podudara s pronađenim "ožiljcima" na površini našeg planeta.
Asteroidi i dalje ostaju najveća realna prijetnja Zemlji, a raspad kometa značajno je rjeđa pojava. No, ako se dogodi, posljedice po naš ekosustav mogu biti mnogo ozbiljnije. Ovaj rad otkriva da je šansa da se to dogodi oko 10 puta veća nego se prije mislilo, što bi moglo, kažu Loeb i Siraj, objasniti i izumiranje dinosaura.
