Boravak u svemiru ima razoran učinak na kosti astronauta

Astronauti gube koštanu masu u svemiru koju mnogi ne oporave ni nakon godinu dana provedenih na Zemlji, ističu znanstvenici, upozoravajući da bi to mogao biti "veliki problem" za buduće ljudske misije na Mars.

Prethodna istraživanja su pokazala da astronauti gube između 1 do 2 posto gustoće kostiju za svaki mjesec proveden u svemiru, budući da nedostatak gravitacije smanjuje pritisak s njihovih nogu kada je u pitanju stajanje i hodanje.

Kako bi saznali kako se astronauti oporavljaju nakon što im se noge vrate na tlo, nova studija skenirala je zapešća i gležnjeve 17 astronauta prije, tijekom i nakon boravka na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS).

Gustoća kostiju koju su astronauti izgubili bila je jednaka količini koju bi izgubili u nekoliko desetljeća da su na Zemlji, rekao je koautor studije Steven Boyd s kanadskog Sveučilišta Calgary i direktor McCaig Instituta za zdravlje kostiju i zglobova, javlja Zimo.

Znantvenici su otkrili da se gustoća potkoljenice devetero astronauta nije u potpunosti oporavila nakon godinu dana na Zemlji te da im još uvijek im nedostaje koštane mase na razini gubitka od desetak godina na Zemlji.

Astronauti koji su išli u najduže misije, koje su trajale od četiri do sedam mjeseci na ISS-u, najsporije su se oporavljali. Što duže provodite u svemiru, gubite više kostiju, naglasio je Boyd za AFP.

Dodao je da je to velik problem za planirane buduće ljudske misije na Mars, u kojoj bi astronauti mogli provesti i više godina u svemiru.

Hoće li se s vremenom nastaviti pogoršavati ili ne? Ne znamo. Moguće je da nakon nekog vremena postignemo stabilno stanje ili je moguće da nastavimo gubiti kost. Ali ne mogu zamisliti da bismo je nastavili gubiti sve dok ništa ne preostane, rekao je Boyd.

Studija modeliranja iz 2020. predvidjela je da će tijekom trogodišnjeg svemirskog leta na Mars 33 posto astronauta biti izloženo riziku od osteoporoze. Boyd je, međutim, istaknuo da bi neki odgovori mogli doći iz istraživanja koje se trenutno provodi na astronautima koji su proveli najmanje godinu dana na ISS-u.

Guillemette Gauquelin-Koch, voditeljica istraživanja medicine u francuskoj svemirskoj agenciji CNES, opisala je bestežinsko stanje u svemiru kao najdrastičniju fizičku neaktivnost koja postoji.

Čak i uz dva sata bavljenja sportom dnevno, to je kao da ste ostala 22 sata prikovani za krevet. Posadi neće biti lako kročiti na tlo Marsa kada stignu – to je vrlo onesposobljavajuće, rekao je liječnik koji nije bio dio studije.

Nova studija, koja je objavljena u znanstvenom časopisu Scientific Reports, također je pokazala kako svemirski let mijenja strukturu samih kostiju.

Boyd je, uspoređujući kosti tijela s Eiffelovim tornjem,m rekao da bi to bilo kao da su izgubljene neke spojne metalne šipke koje drže strukturu. A kad se vratimo na Zemlju, zgušnjavamo ono što je ostalo, ali zapravo ne stvaramo nove šipke, rekao je.

Neke su vježbe bolje za zadržavanje koštane mase od drugih, pokazalo je istraživanje. Takozvano "deadlift" podizanje utega se pokazalo znatno učinkovitijim od trčanja ili vožnje bicikla, navodi se, predlažući više teških vježbi za donji dio tijela u budućnosti.

Ali astronauti, koji su uglavnom u formi iu svojim 40-ima, nisu bili skloni primjećivati drastičan gubitak koštane mase, rekao je Boyd, ističući da je osteoporoza na Zemlji poznata kao "tiha bolest".

Kanadski astronaut Robert Thirsk, koji je najviše vremena proveo u svemiru, rekao je da je za njega kostima i mišićima trebalo najdulje da se oporave nakon svemirskog leta.

Ali unutar jednog dana nakon slijetanja, ponovno sam se osjećao ugodno kao Zemljanin, rekao je u izjavi koja je popratila navedeno istraživanje.