40 godina kasnije: Voyager i dalje traži odgovor u svemiru

Jesmo li sami u svemiru? Prije četrdeset godina znanstvenici NASA-e pokušali su odgovoriti na to pitanje lasniranjem Voyagera, dviju bespilotnih svemirskih letjelica koje će otputovati dalje od ijednog ljudskom rukom napravljenog objekta u povijesti. Oni i dalje putuju.

Kada su Voyager 1 i 2 lansirani 1977. godine u razmaku od dva tjedna, znanstvenici su malo znali o vanjskim planetima Sunčeva sustava i teško da su mogli zamisliti opseg svoje predstojeće svemirske odiseje, prenijela je Hina.

"Nitko od nas nije slutio da će nakon 40 godina sve i dalje raditi i da će ovo pionirsko putovanje još trajati", rekao je Voyagerov projektni znanstvenik Ed Stone.

Voyagerova glavna zadaća bila je istraživanje Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna, ali je u duboki svemir, za slučaj susreta s izvanzemaljcima, odnio i priču o čovječanstvu.

Na obje letjelice nalaze se gramofon i zlatna ploča, napravljena od materijala koji će trajati najmanje milijardu godina, sa snimljenim ključnim informacijama o čovječanstvu i životu na Zemlji.

Na ploču je, među ostalim, uvršteno glasanje kitova, pjev ptica, pjesma "Johnny B. Goode" Chucka Berryja i Beetovenova Peta simfonija. Pozdravi izvanzemaljcima snimljeni su na 55 jezika.

Pokojni američki astronom Carl Sagan, jedan od vodećih znanstvenika uključenih u projekt, zamolio je svoga sina Nicka, kojemu je danas 46 godina, da snimi i svoj glas.

"Pozdravljaju vas djeca s planeta Zemlje", kaže američki dječak.

Uključeno je i 115 fotografija, među kojima i Veliki kineski zid, teleskop, zalazak Sunca, slonovi i majmuni, vlakovi i zrakoplovi, te majka koja doji dijete.

Voyager 2 lansiran je prvi, 20. kolovoza 1977. s Cape Canaverala, a 'jedinica' dva tjedna poslije s istog mjesta. Zbog nešto kraće putanje Voyager 1 s vremenom je preuzeo vodstvo.

Vrijeme lansiranja tempirano je kako bi se poklopilo s rijetkim poravnanjem planeta kakvo se događa jednom u 175 godina.

Voyager je od početka projekta bio suočen s mnogim izazovima, od skromnog proračuna do tehnoloških ograničenja iz 70-ih godina.

Jedan je projektni zanstvenik tako omotao Voyagerove kablove u aluminijsku foliju, istu onu kakva se koristi u domaćinstvu, kako bi ih zaštito od 'prženja' u zonama velike radijacije.

Ondašnji predsjednik Richard Nixon želio je ograničiti misiju na prelet pokraj dva planeta i petogodišnji rok trajanja, ali su znanstvenici za svaki slučaj ipak isplanirali dulju misiju.

Taj je kozmički dvojac na Zemlju poslao fotografije kakve prije nisu viđene, među njima i pojedinosti s površine Jupitera i njegove oluje dvostruko veće od cijele Zemlje.

"To su tada bile daleko bolje fotografije nego što ih je bilo kakav teleskop sa Zemlje mogao snimiti", kazao je znanstvenik Alan Cummings, koji na projektu radi od početka, 1973. godine.

Stunning Europa in front of the Great Red Spot (Mosaic composed of several images taken by Voyager 1 in 1979) pic.twitter.com/OSJcJssuBe

— World and Science (@WorldAndScience) August 22, 2017

Voyager je otkrio i prve aktivne vulkane izvan Zemlje, na Jupiterovom mjesecu Iji, i znakove podzemnog oceana na mjesecu Europi.

Pokazalo se i da Saturnov mjesec Titan ima atrmosferu najsličniju Zemljinoj i da na Neptunovu mjesecu Tritonu ima ledenih gejzira.

Zahvaljujući Voyageru ponovo su se pisali udžbenici iz astronomije, a kada na putanji više nije imao planeta koje bi mogao susresti, Carl Sagan okrenuo je kamere prema Zemlji. Za posljednji snimak planeta s kojeg je sve krenulo.

Fotografije su snimljene na Valentinovo 1990. s udaljenosti od 6,4 milijarde kilometara.

Zemlja je izgledala kao zrce prašine, manja od jednog piksela u prostranstvu svemira.

"Mislim da ta perspektiva naglašava našu odgovornost da čuvamo tu plavu točkicu, jedini dom koji imamo", rekao je tada Sagan.

This is what Voyager 1 saw as it approached Jupiter in 1979 pic.twitter.com/7VssbJTHfd

— Gamer Girls (@LA_Noire_me) August 27, 2017

Voyager 1 odletio je dalje nego bilo koja svemirska letjelica, napustio je Sučev sustav prije četiri godine i nalazi se u međuzvjezdanom prostoru 20 milijardi kilometara od Zemlje.

I njegov brat blizanac na tom je putu i jedina je svemirska letjelica koja je proletjela pokraj sva četiri vanjska planeta Sunčeva sustava.

Kamere već dugo ne rade, ali ostalih pet instrumenata koji svakodnevno šalju podatke na Zemlju još je u funkciji.

Znanstvenici očekuju da će to trajati još barem desetljeće, dok im potraje plutonij koji im je izvor energije. "Još je uzbudljivo", kaže Stone. "Stalno otkrivamo nove stvari jer oni putuju onamo gdje nitko nije bio".