Ima u Mostaru jedan pas, zove se Kasper, i već mjesecima pravi budale od svih koji misle da znaju što je najbolje za njega. Dok ljudi po portalima vode ratove oko parkinga, izbora i mesa u bureku, Kasper ima svoje male, ali ozbiljne revolucije – on bježi. Od svakog tko mu ponudi zdjelicu, toplu deku i ljubav.
Sad je, kažu, napokon uhvaćen. Nakon tjedana i tjedana jurnjave po ulicama, pojavio se video kako ga aktivisti hvataju mrežom kod nekih zgrada. Pas, naravno, izgleda kao da je sve to već jednom vidio. Gleda ih s onim izrazom lica koji imaju ljudi kad ih netko opet pita jesu li platili pričuvu. Sad je u azilu. Dokle – ne zna se. Možda do jutra.
Jer Kasper nije pas koji će sjediti pokraj kamina i zahvalno klimati repom kad mu netko donese keksić. Ne, on je tip koji se smije ogrlici, gleda vrata i planira bijeg. Onaj koji ne vjeruje u vlasnike ni u posude s imenom. U njemu ima nešto staro, možda i ljudsko – ta potreba da se ne podredi nikome, ni iz ljubavi, ni iz brige.
Kad se video pojavio na internetu, komentari su, naravno, letjeli kao jata vrana. Jedni su vikali da je hvatanje sramota, drugi da je spas, treći su već radili memove. Netko je čak predložio da mu se naruči ''funny Halloween robber costume for pets'' s Teme – da u stilu provede zimu, bilo u azilu ili u novom bijegu.
I znate što? Možda je to i jedina stvar koju ovaj pas doista zaslužuje – da ga puste da bude ono što jest. Jer, dok mi tražimo posao, kredit, ljubav i povremeno signal, Kasper već ima sve: slobodu, hrabrost i ravnodušnost prema svemu što ga pokušava zavezati.
Mostarski Kasper, što god mu budućnost donijela, već je postao nešto više od psa. On je podsjetnik da nije svaka ograda sigurnost, niti je svaki bijeg kukavičluk.
